UN TEMPO
29.07.2006., subota
|
dakle, trivulcije, rečeni nadbiskup, bio je trn u oku dubrovačkoj vladi dulje od deset godina. ne samo zato što je bio stranac, nego zbog svojih špijunskih poslova u korist porte. s razgranatom špijunskom mrežom taj je vrli crkveni dostojanstvenik uspijevao prikupljati relevantne podatke i dostavljati ih istambulu, prkoseći zabrani i više puta iskazanom protivljenju dubrovačkog senata pa i tužbama dubrovčana ondašnjem svetom ocu papi. (u tom razdoblju ovo sveti bi trebalo biti u navodnicima, koje eto zanemarujem iz razumljivih razloga, a ionako njegova svetost ovdje nije temom). ne obazirući se na štete koje je republika mogla imati zbog njegove špijunske aktivnosti (nije točno definiran razlog njegove rabote iako se u tekstu insinuira novac, ali i puteni užici), milaneški nadbiskup je ignorirao sve izravne i neizravne zabrane i prijetnje, neosjetljiv na suptilne dubrovačke načine komuniciranja 'u rukavicama' i zadržao svoje političko-špijunske navike sve do kraja života. iznenada je umro 1543., pod nerazriješenim okolnostima (iako se šaputalo svašta, nije bilo izravnih dokaza za bilo kakav ozbiljni postupak istrage). tek na svečanom pokopu, napisat će autor, nazočni su teškom mukom održali poštovanje trenutka, a ustvari su "nevješto prikrivali dobro raspoloženje", jer konačno je otklonjen taj uzrok teške višegodišnje političke glavobolje.  mandragora u cvatu |