UN TEMPO
28.07.2006., petak
|
tko su bile žene koje su rađale vanbračnu živu ili mrtvu djecu? u gradovima su to bile gradske sirotice ili djevojke prevarene obečanjima da će ta ljubav završit brakom; nekad su to bile silovane djevojke, najčešće sluškinje u vlastelinskim ili pučkim domovima. događalo se da su ove potonje čak smjele zadržati dijete ili se vratiti ponovno u službu nakon što dijete završi u nahodištu. zanimljivo je da su mnoga djeca usvajana izravno, osobito muška, zbog vjerovanja da mulan (izvanbračno muško dijete, analogija mulica za žensko i opčenito mulac-mulci-mulad, za izvanbračnu djecu bez obzira na spol) donosi sreću obitelji. možda je zato umorstvo ženske djece smatrano nekako manjim zlom i dobijalo blaži oblik kazne. na selima su to bile: obične seoske djevojke, seoske sluškinje vlahinje, nerijetko i udate žene. ovim zadnjim je bilo lakše obranit čast, osim u jednom slučaju kad je muž bio poslom u levantu (istoku), a slučaj je završio kod notara. e da, muškarci sukrivci u stvaranju izvanbračne djece i onda kad su bili prokazani, nisu snosili nikakvu moralnu ni materijalnu krivnju, niti su bili predmetom istražnih radnji, odnosno zakonskih sankcija. |