UN TEMPO
24.07.2006., ponedjeljak
|
'Stanuje ovdje negdje, sjećam se nekakav apotekar, obrva kosmatih, sav u dronjcima - tu skoro spazio sam ga kako trave skuplja; izgladnio je bio sav u liku, a bijeda ga do kostiju nagrizla. Kornjača jedna u dućančiću njegovu bijednom visjela je, zatim ispunjen jedan krokodil, pa razne kožurde riba nakaznih; a svud po policama okolo k'o kakva prosjačka roba, prazne kutije, mjehuri, lonci zemljani zeleni, sjemenje puno plijesni, svakojaki komadići užeta, ružini listići sve poredano prorijetko na ogled' opis je to ljekarnika i ljekarne 14. stoljeća (oko 1300. godine) iz shakespearove tragedije romeo i julija.o njima malo više u nastavku. poput ovog ljekarnika iz mantove i njegove ljekarne bile su vjerojatno i druge javne ljekarne, jer uvjeti ni drugdje nisu bili bolji. "Ljekarnik, pomalo praznovjeran i prijetvoran, u stilu svog carstva lijekova i stvaralaštva, od lucidnih zamaha do dekadencije, miješao je na hrvatskoj obali ne samo lijekove već i djelatnosti, one liječničke, kao da mu se noću javlja Eskulap, nudeći mu razne korisne upute i nadahnuća", piše vladimir grdinić.  međutim, ljekarnici u dubrovačkoj republici (za razliku od shakespeareovog književnog i prethodnog stvarnog opisa) bili su ugledni građani republike. spominju se već u statutu. iz 13. stoljeća neka imena ljekarnika. tako se spominje bailije, sin magistra petrače iz barija. zatim, gerardo iz piacenze. iz jedne oporuke (1295.), koja se nalazi u arhivu, doznajemo kako je magister ghirardus de placencia speciarius ostavio svoj imutak supruzi margareti i dubrovačkim samostanima. |