UN TEMPO
23.07.2006., nedjelja
|
ovako spilju opisuje m. margaritoni ('dubrovnik između povijesti i legende'): " ... našao sam se u novoj špilji, koja sliči hramu križnog oblika. Četiri bezoblična golema stupa što se uzdižu paralelno iz sredine planine određuju četvrtasti prostor i pridržavaju veliki luk koji se, usprkos jakom svijetlu dviju baklji, jedva mogao nazrijeti. Ne mogu opisati koliko je velika bila moja zadivljenost kad sam se našao, reći ću tako, omotan u oblak bijel kao snijeg i hodajući po popločenom alabastru uz tiho mrmorenje koje je stalno nazočno na takvim mjestima. Stalagmiti kao grubo oblikovani stupići, stalagtiti koji vise tu i tamo, nekoliko klupica, korita i brojni drugi bizarni oblici, pridonose čuđenju uz svaki korak koji činite. Duljina je ove špilje oko 90 pariških nogu (0,3248 m), a širina je mnogo veća." iz daljnjeg opisa proizlazi kako se špilja po širini završava s obje strane prostorima stožasta oblika i dubokim jezerom, ljeti do 1,80, a zimi četiri puta toliko, tako da preplavljuje čitavu špilju. njezina je voda hladna, a iz osobnog iskustva znam da je takva u svakoj špilji, ali autor kaže da joj je hladnoća takva "da se bez prekida ne može popiti više od tri gutljaja". ---- konavle ima kraško tlo s tri različita područja:morsko;nizinsko;planinsko (najviši vrh je sniježnica s 1234 m). obiluje kraškim oblicima, osobito špiljama. jedna od njih se nalazi ispod današnje zračne luke (blizu mjesta đurinići) i trebala bi biti dostupna, makar su to planovi.  ilustrativno, izgled kraške špilje (ovo nisu konavle) |