UN TEMPO
24.06.2006., subota
 zaključak: osim prije spomenutog starogrčkog mita sa sličnom fabulom ili istinitog dubrovačkog događaja iz dokumenata arhiva (1483.), priča o lopuđanki mari ili lopudskoj sirotici postala je narodnom predajom. međutim, ovaj motiv opjevan je u više navrata i u raznim razdobljima (ovidije, gundulić, schiller, hölderin, gillparzera ..., a preko talijanskog noveliste straparolija (16. st.) proširila se po europi. tema je ostala i u pučkoj predaji i narodnim pjesmama; u likovnoj umjetnosti motiv je razrađen još u antici, a u glazbi ga je obradio monteverdi ) u 19 st. jedan dubrovčanin koji je pisao pod pseudonimom 'ilir dubrovčanin' imenom antun rocci-ročić je na molbu stanka vraza, 1839. napisao poemu 'plac Teramona visze tiela Maertve Gljubavnize' , a to je ustvari kraj legende o 'lopudskoj sirotici' . prije no što prenesem izvoran roccijev tekst, treba dodati da su isti motiv obrađivali i naši autori: preradović, botić i šegvić. (usp. m. margaritoni) u nastavku iz literature: |