UN TEMPO
24.06.2006., subota
|
prema tadašnjem običaju u dogledno vrijeme i srđ se zaputio u svetu zemlju. na putu će ostati dvije godine. pri povratku u dubrovnik nije našao više ni svoju kuću ni crkvu sv. vida. na dijelu njegove površine smjestio se biskupov dvor. uistinu prva biskupska palača sagrađena je 1039. godine. srećom mjesto gdje je sklonio kovčežić nije bilo obuhvaćeno gradnjom. kako se ivan nije pojavljivao, a prošlo je 10 godina srđ je odlučio podijeliti tajnu s biskupom vitalom. tako su zajedno jedne noći izvadili sandučić, otvorili ga u biskupovoj sobi. u sandučiću je bila pelenica kojom je bio zaogrnut isus kad ga je majka prikazala u jeruzalemskom hramu i predala u ruke proroku simeonu, koji je prema bibliji prepoznao u njemu spasitelja (luka, 2 29-32). o tome je svjedočilo pismo koje se je nalazilo u kovčežiću. pelenica je bila od azbestnog grubog tkanja, ali pod rukom mekana s vidljivom teksturom vlakana. sad su tajnu dijelila dva čovjeka, oba zavjetovana na šutnju do smrti. biskup je čuvao pelenicu i nakon ivanove smrti, a osjećajući da mu se bliži kraj povjerio ju je svojoj sestri, opatici benediktinki u samostana sv. šimuna. i ona je pelenicu čuvala bez da je obznanila tajnu sve do pred smrt. tad je pozvala ostale opatice samostana i predala im relikviju uz obvezu da je čuvaju i štuju. (benediktinski ženski samostan spomenut je u ispravi iz 1108. godine). od tog doba pelenica je prestala biti tajnom, a rijeke hodočasnika su se naguravale da je vide i po mogućnosti dotaknu. štoviše, opatice su bolesnicima otkidale njezina vlakna u nadi da će pribaviti ozdravljenja. kolikogod da su vlakana skidale, ona su se nekim čudom obnavljala, sve do jednog dana. legenda kazuje da je vlakno zaiskala jedna bosanska kraljica i dobila ga. ali to je bio i kraj obnavljanja pelenice. |