UN TEMPO
18.06.2006., nedjelja
|
masonska loža u dubrovniku spominje se još 1807. godine, dakle niti godinu dana od ulaska francuza u grad. naime austrijski konzul timonia u svom izvješću vladi 28. kolovoza te godine daje do znanja o postojanju masona u dubrovniku. iz kasnijeg izvješća biti će jasno da nije bila riječ o loži, nego sastancima francuza i njihovih dubrovačkih pristalica, jer te skupine nisu bile pod okriljem 'grand orient de france', pariske centrale. prava masonska loža ustanovljena je tek 1810. i to u vrijeme ustroja ilirske provincije, pod nazivom l'etoile illyrienne (zajedno s kotoranima). trajala je samo dok austrija 1814. nije preotela francuzima dubrovnik. onodobni masoni imali su, koliko se zna, dva važna mjesta sastajališta. jedno je bilo u palači bonde (skočibuha) na boninovu. *) u taj osamljeni ljetnikovac dolazili su pod okriljem mraka. drugo sastajalište, a vjerojatno i sjedište lože bilo je na konalu u kući m,asona nekog nonkovića. znalo se je da je upravitelj lože bio doderlain, nekadašnji francuski časnik, koji je glavnoj centrali u pariz slao šifrirane poruke. uglavnom, dubrovački članovi masona su bili istovremeno simpatizeri francuza. to je kod ostalih građana stvorilo averziju prema masoneriji, a osobito prema nekima od njih za koje se je znalo da su i otprije bili pristalice francuza. posebnu ulogu u dubrovačkom masonstvu imali su budvljani, sinovi plemića antuna zanovića (conte zanovići s nadimkom baduan: stjepan, primislav, hanibal i miroslav), od kojih je za dubrovnik i njegovu ložu bio važan samo primislav. a kakav je to bio čovjek saznajemo od njegovog prijatelja casanove koji ga je ovako opisao svog masonskog brata: "Smion, lakouman, rječit, razvratan, rasipan, ulizica, laskavac, lažac, neobična pamćenja i imajući konačno sva svojstva lupeža velikog stila". nema sumnje da je bio upravo takav, jer postoji priča da je i casanovu prevario na kartama, tako da mu je morao dati svoj prsten. iako o zanovićima piše vinicije lupis ('dubrovnik i poljska', poljsko veleposlanstvu u rh, zagreb, 2005.; 69-71 str. ), o zanimljivoj hohštaplerskoj obitelji zanović, podrobnije i pikantnije informacije nudim s interneta. *) pogledati tekst ljetnikovac 'skočibuha' |