UN TEMPO
15.06.2006., četvrtak
|
park gradac je austrijska tvorevina, zapravo, to je park iz doba austrije. neveliki brežuljak, koji se danas i ne raspoznaje, zapremao je osim područja parka i prostrani široki frontalni plato, koji se jugoistočno strmo ruši u more. na jugozapadu se cijela visoravan blago spušta prema hridima poluotoka danče. sjeverno je omeđen zgradama i dotiče se stambenih površina koje silaze k cesti uz bolnicu. inicijator uređenja tog zapuštenog i pomalo ozloglašenog gradskog područja prije više od stotinu godina bilo je onodobno turističko društvo nazivom klimatično društvo. prelazeći s riječi na djelo, 1894. polako se je sjeverozapadna površina počela oblikovati u današnji park gradac, koji će opstati i ostati najpoznatijim dubrovačkim parkom. naime, dubrovački entuzijasti i ljubitelji prirode su nekoliko godina kasnije, neposredno pred wwI. (1913.) uredili još dva parka: onaj u pilama između zidina i brsalja i današnji bogišićev park, kao treći 'austrijski nasad' (citat: s.p.n.), društvo koje je dragovoljnim radom (a bit će i uz financijsku potporu) uredilo park nije nit pomišljalo da će to mjesto jednom ostati zabilježeno u povijesti kao iznimno rijetka i dobra scenografija za šekspirov (shakespeare) 'san ljetne noći' ili držićeve pastorale. bilo je to sredinom pedesetih godina 20. stoljeće, u praskozorje dubrovačkog festivala, nazvanog dubrovačke ljetne igre. nekad je to bilo i ostalo najljepše šetalište (osobito danju, jer noću je gradac 'škuribanda' kako god okreneš). još da nema buke od auta koji se bučno uspinju strminom da bi se parkirali ispred ograđenog dijela parka parkiraju (ako se još parkiraju), bio bi i idealnim mjestom. |