UN TEMPO
15.06.2006., četvrtak
|
ali gradac nije uvijek bio tako idiličan, štoviše. bilo je to ozloglašeno područje po mnogim događajima i tragičnim sudbinama kojima je svjedočio u davnoj prošlosti. spominje ih povijest, a podsjećaju na njih toponimi. pa iako se krajolik od onda do sad posve izmijenio, sjećanja još traju. tamo gdje se pored jugozapadnog zida, uređenom stazom, lagano spuštamo k moru prolazeći pored crkve gospe od danača iz 15. stoljeća, pa uz dančansko groblje i silazimo na kupalište danče, nekad bijaše najozloglašenije mjesto i najjadniji gradski predio republike. tu negdje, na tom području uz more i hridine, jakim i visokim mirinama (zidom), izgrađen je ograđeni prostor lazareta - kontumac, u kojemu su izolirani od svijeta svoje zadnje dane skončavali kužni bolesnici ili bolesnici zaraženi nekom neizlječivom i teškom bolešću. ostaci tog zida, koji im je sprječavao povratak, otrgnuo ih od obitelji i onemogućavao svaku nadu da će se izvući živi, još se i danas mogu fragmentarno vidjeti. strogi zakoni republike nisu dopuštali selekciju, nikakve iznimke, kad je bila riječ o bolesti, neovisno radilo se o siromahu ili vlastelinu. |