UN TEMPO
09.06.2006., petak
|
činjenice prema pisanju j.(orja) tadića, povjesničara i kroničara, rikard lavljeg srca je uistinu bio u dubrovniku kao i mnogi drugi vladari prije i nakon njega. isto tako je moguće da je obilatim darom podupro namjeru dubrovčana o gradnji crkve. njegov dar, ostao je u sjećanju, ušao u legendu, o njemu se priča i do današnjih dana. međutim iznos od 100 tisuća zlatnih dukata je bio golem novac onda i mnogo stoljeća nakon toga i teško je povjerovati u takvu kraljevu izdašnost. dubrovčani su katedralu počeli graditi u 12., ali i tijekom 13. st., a za njezin završetak je bio određen (1272.) poseban namet. osobito na njezino unutrašnje uređenje. tako da ni u prvim desetljećima 14. st. ona još nije bila potpuno opremljena. potresom 1667. je razrušena. richard je doista doživio olujno nevrijeme u jadranu, iskrcao se u akvileji, a ne u ankoni. no da je legenda uistinu živjela u i s dubrovnikom, prvenstveno zahvaljujući benediktincima (smatra se da su oni i poticatelji legende), potvrđuje i stečeno pravo opata lokrumskog benediktinskog samostana da drži pontifikalnu misu u katedrali u nazočnosti kneza i vlade, na svijećnicu (kandeloru, to je dan uoči proslave sv. vlaha), pozivajući se na zavjetno obećanje engleskog kralja. dubrovački nadbiskup (uvijek talijan) im je to pravo dokinuo 1597., ali im je veliko vijeće republike vratilo već 1598., pa je i papa poništio nadbiskupovu odluku. tako je legenda o o zavjetnom daru rikarda lavljeg srca i dubrovačkoj katedrali službeno živjela u republici četiri stoljeća. |