UN TEMPO
08.06.2006., četvrtak
|
svaki od ljetnikovaca imao je i neku posebnost, kako bi se izdvajao iz sličnih, ne remeteći prirodu, prelijepi pejzaž koji je, u pravilu i odabiran za njihovu izgradnju. ako je moguće tako nešto kazati, izgrađeni objekti su dupunjavali neke praznine, baš kao da su tu trebali 'niknuti', nadopunjujući je ili posve se s njom stapajući. možda to meni samo tako izgleda iako znam da ovakvim zaključkom nisam niti malo subjektivna. detalji su do u tančine razrađeni, bez napadnosti ili kičeraja, smješteni ondje gdje su jednako vidljivi, ali ne bodu oči svojom nazočnošću. tako jedan neimenovani austrijski izvjestitelj u jednom tajnom izvješću o dubrovniku, upućenom carici mariji tereziji krajem 18. stoljeća, između ostalog napisao o dubrovačkim ljetnikovcima. iako je on smatrao da su presitni u odnosu na austrijske velebne dvorce, a da ih s druge strane dubrovčani u svojoj nadutosti preuveličavaju, ipak zaključio: "Izvan garada Dubrovčani posjeduju svoje ljetnikovce (...) Da pravo kažem oni smatraju da su veličanstveniji nego što doista jesu, jer nemaju jasne pojmove o većim dvorcima. Uz sve to ove njihove male ladanjske palače redovito krasno izgledaju i dobro su smještene. Neki su na morskoj obali, neki na brijegu koji gospodari okolicom i morem, neke na prijatnom obronku sunčanog brežuljka, pa uživaju prostrani i čisti zrak i vrlo lijepi pogled. Uz svaku je okolni vrtić, koji Dubrovčani, navikli da preuveličavaju svaku stvar, zovu doista perivojem. Predgrađe, koje se s mnogo raštrkanih i nepovezanih kuća pruža do Gruža, puno je ovakvih ljetnikovaca, koji su vlasteli veoma udobni, jer mogu u njima uživati slobodu i radost ladanja, a k tome istovremeno, prema potrebi vršiti i javne poslove, (...). Osobito pak obje obale Rijeke dubrovačke izgledaju divni i prijatni skup palača, pa se mogu usporediti s plemenitim mletaćkim nastambama na toliko čuvenim obalama Brente (...)" |