UN TEMPO
08.06.2006., četvrtak
|
znači, kamena šetnica nije bila samo prelijepi ukras, već i dio svoda ovim prostorima prizemlja, nešto kao posve otvorena loggia (lođa). da bi se vratili u objekt možemo poći stubištem kroz prizemlje ili se uspeti lijepo oblikovanim vanjskim stubištem s jedne i s druge strane, uz sam rub imanja i uspeti se u perivoj gornjeg vrta. kako ću se na vrt vratiti naknadno, jer on to zaslužuje, vratit ću vas ponovno na prvi kat, kako bi se uspeli u najljepši dio objekta. vodim vas širokim stubištem oivičenim bogatom i masivnom kamenom balustradom. iako su prvobitni obli stupići sad izvezeni kamenim frizom (neprimjereni), originalni ostaci te kamena plastike na gornjoj verandi svjedoče o njihovoj renesansnoj jednostavnosti i ljepoti. istkani u nizu ispod čvrstog i širokog kamenog završetka blago ukošenog prema njihovim glavicama, prate crtu stubišta, tako i kad se na prvom širokom podestu lomi u drugi krak, odnosno na kraju stubišta, utkani su široki kvadratni stupovi. naime, balustrada se nastavlja prateći crtu južnog zida objekta i u dijelu saloče završavajući se zidom prve sobe. ovaj efekt s otvorenim stubište stvara kod posjetitelja dojam jedne velike prostrane i prozračne galerije. a jedna prava, manja galerija, smještena visoko nad stubištem, s istim takvim kamenim detaljima daje ovom prostoru dodatnu ljepotu. nadvita nad dijelom stubišta ispunja sadržajem čitav prostor tako da se linija pačetvorine nikako ne gubi, ne lome se linije, sve je geometrijski čisto, a estetski izgledno i funkcionalno iskorišteno. ova galerija lebdi. do nje se može doći samo kroz potkrovlje. jedina namjena joj je bila mjesto za glazbenike u vrijeme održavanja ladanjskih zabava. |