UN TEMPO
08.06.2006., četvrtak
spuštala se skoro sve do početka prozorskih okvira. u centralnom dijelu saloče dominirala je okrugla gipsana rozeta iz koje se ovješen njihao isto tako bogati svijećnjak s bezbroj suzastih brušenih stakalaca i svjetala. četiri istočna, dva zapadna prozora, stubište, galerija, i troja vrata zatvaraju ovaj otvoreni, a ipak dovoljno komorni prostor. saloča ljetnikovca skočibuha snimak: pavo urban, 1990. dva ogromna zrcala na prvom podestu stubišta (od kojih se desno ulazilo u sanitarni čvor), bacala su odsjaj i dodatno davala dubinu cijelom ambijentu. zamišljam lijepo uređene dame i elegantnu gospodu koja se uspinju ili spuštaju tim stubama, bacajući još jedan kritičan pogled na svoju figuru, prije no što će se priključiti uzvanicima na saloči i trijemu ove najveće saloče u jednom dubrovačkom ljetnikovcu i kući uopće. mislim da sam uglavnom oslikala unutrašnji izgled ljetnikovca, tj. izgled građevine i kamenog namještaja koji je građen zajedno s njim. kako sam od kamenog namještaja spomenula samo pilo, kazat ću da postoje još i zidni ormari na različitim mjestima prvog kata ukrašeni kamenim vijencima i drugim klesanim detaljima, a spadaju u originalni dio građevine. još jedno kameno pilo je u bočnoj jugozapadnoj sobi, ali to je naknadni element koji odudara i stilom i frizom od originala, pa ga zanemarujem. drveni se dijelovi namještaja nisu sačuvali, uništeni su. |