UN TEMPO
08.06.2006., četvrtak
|
naime, 1774. navodna velika knežna sverosijska je iz svoje privremene rezidencije u dubrovniku izdala manifest ruskoj mornarici i vojsci u turskim vodama i na turskom zemljištu u kojem traži da je priznaju za zakonitu vladaricu na ruskom prijestolju. naravno da se ta vijest ubrzo pročula posvuda, pa se je 'senat' zabrinuo zbog mogućih negativnih učinaka i brzo obavijestio službenom notom svog konzula frana ranjinu u petrogradu, a posredno ruski dvor. manifest 'ruske kneginje' nije polučio nikakav rezultat. radziwill, izgubivši svaku nadu u tursku pomoć u svojim težnjama za poljskim prijestoljem, a pomoć dubrovčana je bila je tek u toleranciji boravka, napustio je dubrovnik 9. studenog 1774. godine, otputivši se skupa s pratnjom prema talijanskoj luci barleta. s njim je otplovila i neznanka, navodna ruska princeza tarakanova, nakon što je u 'skočibuhi' priredila oproštajni domjenak za poljake, francuze i dubrovačku vlastelu. tu se poljacima zahvalila na suradnji, a dubrovčanima na gostoprimstvu. dok se za radziwillovu daljnju sudbinu ne zna, tarakanova je godinu dana nakon odlaska iz 'skočibuhe', 1775. godine i burne ljubavne afere s grofom orlovim domamljena na jedan ruski ratni brod. po nalogu katarine II. uhapšena je i prebačena u petrograd. utamničena, umrla je u kazamatima tvrđave sv. petra i pavla te iste godine. iako dubrovačka republika nije osjetila nikakve posljedice ovog boravka i urote, tragična sudbina mlade žene, lažne ruske kneginje, jednostavno nazvane tarakanova, ušla je u sve domove, ali i u literaturu. |