petak, 08.04.2022.
Iluzija
Zima, orkanski vjetar i pokoja pahuljica snijega.
Cesta je prazna, pogledom te tražim, a tebe i dalje nema.
Vjetar te je odnio u napušteno sklonište sretnih memorija, zaključao i bacio ključ u jezero i potom ga zaledio. Sjesti ću na hladni mraz u tanašnom kaputu i čekati neko svoje novo proljeće, ali to novo proljeće nećeš biti ti. Ti si blijedio dok sam na prozoru čekala tvoju sjenu, tvoj hod, tvoje prste i tvoj glas.
Blijedio u zatočenim mislima. Uzrokovao si mećave, a ja ih nisam čistila. Proklizala sam jer sam zaboravila prosuti sol. Iako sam mislila da je tekućina koja se zadržava na trepavicama i pada niz obraz dovoljno slana.
Nesta si kao dim, a dolazio kao oluja. Oluja koja nije poštedjela niti jedan dio mene sve dok nije ostalo ono ništa, a to nikako nisi htio.
Stajala sam na cesti, bez obrane, dok si bacao kamenje, a ja sam te kitila biserima. Besramno si sebi dao za pravo biti egocentrični, uzdignuti lav, a mene smatrao žrtvenim janjem.
Bježao si od samoga sebe, tražeći rješenja u iluzijama razbijenog stakla. Samo što nikada nisi uspio pobjeći jer si zaboravio da upravo bježiš sam sa sobom.
- 20:41 -
