10.09.2007., ponedjeljak

ZA IZGUBLJENOG FRENDA...

Osjećam prazninu iznutra,osjećam da te gubim…prije si uvijek bio tu,uvijek tu za mene,nisam trebala nikoga drugog…Bio si mi prijatelj i više od toga,prijatelj kojeg sam voljela čitavim srcem…

Zbog tebe sam život smatrala darom,
Zbog tebe sam dan dočekivala s osmijehom,
Zbog tebe sam imala vjeru u prijateljstvo,
Zbog tebe ju i izgubila…

Mogla sam ti vjerovati, i ti si mogao vjerovati meni.Sada mi se čini da je sve to bila laž..Možda se tada i nije tako činilo,ali tek sad počinjem shvaćati…

Bio si dio moje svakodnevnice…to mi je puno značilo,ali sada…

Ti si dio nečega što je nekada bilo,
Dio si nečega što se nikada neće ponoviti,
Dio si jedne lijepe uspomene…

I uvijek ćeš biti dio mene…a da to nećeš ni znati…


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.