29.06.2007., petak
E S T R A N G E D
|
Zazivali su njezino ime…nije obraćala preveliku pozornost. Bilo joj je lijepo ovako ležati, napokon se odmoriti od svega. Iako je znala da se mora probuditi,dati barem nekakve znakove života,barem prst pomaknuti,u njoj nije bilo nikakve snage niti želje da to učini. Osjećala je da svi oko nje plaču, da je soba u kojoj leži krcata ljudima koji mole za njezin život,ali njoj je bilo svejedno… Ako ona već ne želi živjeti, zašto je drugi prisiljavaju na to.Previše je bolan život u kojem je ona živjela,nije bio od neke velike vrijednosti. Barem je ona tako mislila. Ona je jedina i znala kako je to živjeti njezinim životom,svi su drugi to pokušavali znati,ali nisu,nitko nije…samo ona… Osjećala je da je kraj blizu,da se u njoj gubi svaka želja za životom.Željela je kraj. Znala je da puno dragih ljudi ostavlja iza sebe,koji će možda čak i plakati za njom,ali sve joj je bilo svejedno kad je znala da On nije u ovoj prostoriji,s ovim ljudima koji mole za njezin život. …odlučila je… Spustila je suzu i smrt je ušla u nju. Opkolila je njezino tijelo poput neke sjene i isisavala je iz nje zadnje trunčice života. U tom trenutku čula je kako netko ulazi u njezinu sobu, osjetila je dodir Njegove ruke i Njegove usne na svojim…došao je…ali prekasno…ona je morala otići…zauvijek… †THE END† |
sister