..jutro uz Dunav..
...dok citam nove blogove, otkrivam nove profile ljudi, nove misli , ili neke vec stare isprane preodjevene, kroz prozor pada lagani sitni snijeg koji se vec u dodiru s cestom topi..u daljini vidim Dunav, koji je jutros zacudjujuce miran i uspavan, kao div,sada malo nabujao i debel, spava mirnim zimskim jutarnjim snom..ceka neko bolje,mozda mekse toplije vrijeme da se probudi ponese mnogo toga prema nama, prema Balkanu pa sve do Crnoga mora..Boze koliko je vode ovuda proteklo u samo ovih par dana dok sam tu..da ne govorim za mjesec, dva ili... kako me strah razmisljat o godinama..dok promatram Dunav, tu njegovu otvorenu,uspavanu i zimi sivu ljepotu u njemu vidim svoj,neciji drugi u biti svaki pocetak, tok, kraj...
zar se zaista sve vrti u krug??
koliko jeseni je vec bilo...ili koliko je zima ovaj Dunav pregurao preko svojih vec malcice utonulih pleca koje ne mogu bas uvijek nositi se sa nekad i neocekivanim bujicama, koje se jave preko noci,nekad sasvim daleko od njega u planinama, i kroz potoke,pa rjecice, pa malo vece rijeke, dok ne nadju utjehu u njegovim njedrima, koje plove opet necemu starom, pratarom, metuzalemskom ali sigurno ne vjecnom Crnom moru..
Kazu da su najljepsa pitanja na koja ne mozes naci odgovor..kao i ljepote koje su skrivene,tajnovite,zapravo se malo naziru..kao vrh planine u maglovitoj daljini..koji samo malo proviruje iza maglovitog plasta, koji se poslije sestre noci spusta nad planinu i obavija je, cuva od nekad nezeljenih pogleda..hmm...
slicica Dunava...u kasnu jesen...sa strane jedna od ljepsih vjerskih gradjevina u Becu..ortodoksna crkva..i brodic u kojemu je osnovna skola..
