here i am...on the road again..
..prodje i ovih deset dana ko minuta..ko dam juce sjedio tu...gledao zamisljeno u dvoje zaljubljenih kako se samaraju pogledima i smisljao sto napisati prije puta za bosnu..
A Bosna ko bosna..i hladna i gladna...i prkosna..od sna..
Budi se svake godine nanovo moj kraj pred Bozic.. naviru ljudi sa svih strana svijeta proslaviti blagdane i godisnje dal kraj svojih opipljivih najdrazih ili pokraj uspomena na neka davna, prosla vremena..kada je oko kuca bila graja,bose slabo obucene, ponekad gladne ali uvijek raspjevane djece...
Danas se kazu vise ima, pa svaka kuca na Badnjak okrece krme, neki malo imucniji i janjca koji je usput 30 posto skuplji..kraaj pecenke se nadje i boca rakije jer treba ugrijati hladne promrzle prste koji okrecu dragocjeno meso kojim ce pocastiti svoje bliznje...naravno uz tradicionalne suhe kolace...te baklavicu..
ovi mladji se zavuku po obliznjim birtijama i vecinu vremena provode u zadimljenom, zagusljivom prostoru,pijuci i puseci...Bozic je naravno samo izlika za dobar proovod..
nisam ni ja daleko od te istine...aj barem sam bio na Polnocki...pa sam poslije zaglavio s rajom do zore..vrijeme uglavnom prodje kao i svaki put kad si nakon dugo vremena kuci...brzo..ko u trenu...kao brzi vlak koji protutnji lokalnom postajum, ne obaziruci se na stare babice koje putuju u obliznji gradic na pijacu da bi prodale koju kilu sira...ili mlijeka..
Jedan od posebnijih dana ove godine je svakako bio 28.12.2005.
na taj dan mi je bivsi cimer koji se vratio u Bosnu objavio zbirku poezije ..Izmedju nicega..se zove..dosta od njegovih pjesama je nastalo u vrijeme dok smo zivjeli zajedno....pa je svakako bilo very inetresting....slusati inerpretaciju nekih pjesama posvecene odredjenim ljudima, zenama , situacijama u kojima sam sam sudjelovao..
promocija je bila u lokalnom hotelu...vani hladno, snijeg...pravi zimski ugodjaj idealno za poeziju...
sljedecih dana cu staviti poneku njegovu pjesmicu sa inicijalima..ima dobriih stvari...zaista...
eto toliko za sada,,...imam nekih obvezica..uglavnom javim za za par dana...iz BECA//..
proveselite se ljepo veceras...
,...good bye...
danas je pocelo to predivno kapitalisticko razdoblje u mom zivotu nazvano godisnji odmor..do 11.1.
can t belive it..but i feel it..
dan suncan,vedar...ne pretjerano hladan...taman sam starke obuko mada su malo poderane na peti...l ko to vec gleda..
...veceras mi je bus za ciku...ajmee kako sam se pozelio..
nemam neke pretjerane inspiracije za pisanjem jer sam u guzvi danas...uzasnoj...i.....zadnje sto cu napisati jest...ono sto mi se desilo jutros u snu...trgnula me neka misao...nejasna...osjecaj pomjesan sa ceznjom i...uvukla se u mene kao koprena..i mlkice me razbudila..
ustao sam....da je trazim...prvo sam lupkao po drugoj polovici kreveta,,...osjetih hladnu prazninu i jastuk koji je prkosno gledao u mene kao da se veselio mom razocarenju..zatim sam ustao jos uvijek zatvorenih ociju...da je potrazim u hodniku...pa u kuhinji...i usput sam zapeo o telefonski kabel...i skoro razbi nos...al nje nije bilo ni u hodniku...ni u kuhinji...otisao sam u dnevni boravak kad tamo netko hrce...obradovah se na tren....pa tu je ona...ja se priblizih kad ugledah pokrivenu glavu majicom...cudna navika za vrijeme spavanja....cimera mi...
ajme...okrenuo sam se i laganim koracima otisao u wc...sjeo u mraku na solju....i ...znate sta vec//...jos uvijek napola zatvorenih ociju....jer nisam zelio izgubiti...osjecaj koji me trgnuo....miris njene kose...miris prisutnosti...kao da je tu really...al nije...
na brzinu sam otrcao natrag u krevet...pokrio se jorganom preko glave i zaspao...s njenim mirisom u nosnicama/...kao pod drogom...
i prvo sto mi je palo na pamet osim malo natecenog nosa...kad sam se jutros probudio...je bio njen glas...nadam se bar malo pospani....jer mi je takav najsladji...i cuo sam ga...
i sad sam hepi...
p.s....nadam se da se nece naljutit sto sam oo podijelio sa mojim citateljima....ja se bar ne bi naljutio...//(((
..paorski korijen..
..pocetkom sljedeceg tjedna idem u Bosnu..tako da me nece biti odredjeno vrijeme na ovim stranicama...jednostavno ne zelim da mi Blagdansko vrijeme i raspolozenje bude naruseno bilo kakvim vanjskim utjecajima...zelim ovaj Bozic provesti u miru, najuzem krugu obitelji bez interneta i kontakta sa inim virtualnim inačicama današnjice..ma koliko se navukao na njih i ma koliko se urezale u pore moje svakodnevnice..
ljudi moji..dobro mi stojte..provedite Blagdane ili ko slavi "praznike" u veselju i sreci...a za ostale nebitne stvari ne brinute..
jer zaista, to nam je u ovom oskudnom svijetu danas najpotrebnije..mir..sreca..i ljubav naravno--))
(ah sto cu nepopravljiv sam romatnik mada je ta furka danas out))...
ljepo se provedite za Novu godinu..ja imam par opcija..mozda Dubrovnik, mozda Mostar, mozda Zagreb,mozda Bec...mozda...ma ne zelim jos razmisljati tako daleko...-)..al najvece su sanse da budem u kreveticu...
..ima jedan svijet..
mislim da cu se od prije par dana pa nadalje u zivotu uvijek vracati na ovo mjesto..tesko je zamisliti u centru materijalstickog, kicastog, pomalo prenapuhanog svijeta..kojim vrve markirane lutke koje sklapaju noge preko noge piuci kavu s mljekom za dvajest kuna..puseci neke usminkane cigare..da cu naci odmah iza kuta..tako bajno mjestasce kao sto je ovo odakle saljem zadnja dva posta...dok razmisljam sto da danas naskrabam spazih..
..u kutu djedica pu[i lulu i cita poeziju, sabrana djela Francesca Petrarce...na netu sam nekih pola sata citao sam mail, novine i ine gluposti...i svako malo mi je pogled letio ka stolu gdje sjedi on..i nek mi netko kaze da je ljubavna poezija samo za mlade...tko zna sto bude Petrarcini stihovi u ovom starom covjeku vec poodmakle dobi..tko zna o cemu on sanja citajuci ove stihove...vjerovatno neko proslo vrijeme u kojem je bio sretan sa dragom mu osobom...ili mozda zamislja neko buduce takodje s njom..negdje gdje nam um i masta jos nisu doprijeli..mozda je Petrarca poveznica izmedju njega,prolosti i buducnosti..
Danas ne svira Elvis...nego Sinatra..
...jos uvijek se rastopim kad vidim stare ljude da hodaju drzeci se za ruke...ili da se zaljubljeno gledaju...mada je to danas prava rijetkost..
..u ovom covjeku vidim zaljubljen, duboko zamisljen pogled dok cita knjigu i ruka mu se blago trese..tko zna gdje li je njegova tema razmisljanja..negdje blizu, mozda ipak malo dalje ili je posla preko modre rijeke..nevermind...al njegov sjajni zaljubljeni pogled mi pokazuje jaku nadu...nadu...da ce je sresti...mozda vrlo skoro...zapravo sigurno...ubrzo....soon..
toliko...
podne u zagrebu
konacno sam slobodan...ne dan...ne dva ...nego cak tri...ha kako znam cijeniti sloodan dan kada sam zaposlen..kada sa zapravo neciji...crnac..koji ne moze planirati 24 sata dnevno..kad se samo sjetim kako sam olako shvacao slobodno vrijeme...koje sam imao u izobilju...prije par mjeseci/...O TEMPORA O MORES..
Podne u Zg je zaista divno...samo nedostaje snijeg al to bi bilo vec savrsenstvo..dok ovo tipkam u megastoru..algoritmu..jednoj od meni najdrazih knjiznica okruzen mnostvom knjiga...u separeu koji je malo iznad glavne knjiznice...razmisljam kako mi je zaista potrebno par sitnica da budem SRETAN..
jedna od njih je iako mozda cudna ova decembarska hladnoca, u kojoj zaista uzivam dok setam gradom omotan u sal i dugacku zimsku jaknu..hladnoca koja uvijek nosi sa sobom dah nadolazecih blagdana,druga su sitni standovi po centru sa raznim djindjurijama..na kojima izgubim sat dva...i ne osjecajuci hladnocu trazim neku zanimljivu sitnicu s kojom bi mogao usreciti drage mi ljude..treca je svakao mnostvo knjizznivca i antikvarijata koje su u blizini tako da se svaki put kada dodjem do centra izgubim na sat dva, tri iz stvarnosti, svakodnevnice i zalutam u jedan drugi svijet, onaj sanjarski...koji mozda i nije najbolji za zdravlje...al je svakako ljepo zakucati na njega..
Opet sam zavrsio sa dvije knjige u ruci iako sam sebi rekao da jos placa nije sjela...da idem samo pogledati sto ima..
dok ovo pisem...a Elvis lagano pjevusi balade koje se uklapaju u okruzenje..smisljam nacin na koji pobjeci odavde a da mi misao, oko ili vec sto ne zapne za jos koju...
Kupio sam Kad je bio Juli od NUre Bazdulj/Hubijar...knjigu o tragicnoj ljudskoj sudbini koja je toliko puta ispricana a opet nedorecena...i za koju sam dobio preporuke...i jedan oltimer od Senoe za brata..Seljacku bunu...
dok ovo pisem dobivam sms od Dragog mi stvoorenja i ovo je definitivno jedno od najljepsih podneva u zadnje vrijeme koje sam dozivio..iako zbog niceg osobitog..niceg posebnog..al eto...sta cu kad mi malo treba...
Kako se nekad zna iz niceg izrodit tako ljep i savrsen dan...koji je zapravo u stvarnosti i kroz prozor gledajuci malo maglovit i tmuran al te sitnica svakako ne mogu utjecati na mene.....Zar nije zalosno i porazno> Koliko nam zapravo u zivotu malo treba da budemo sretni, a koliko nam zapravo to malo uvijek nedostaje> ...eeee...kad se sjetim svih gluposti zbog kojih sam skoro kosu cupao...a sad...
Daj Elvise majke ti usuti rastopicu se na ovoj stolici....
uzivajte...
that s me...
...bio sam odsutan par dana...mozda i tjedan...ne znam..sto bi reko jedan čiča...
dugo sdam bio daleko dal me poželeo netko???.--)
zima se uvukla u ovaj betonski grad i vec me pomalo zivcira strujanje vjetra na velikim raskrizjima...treba mi zima sa snijegom...posutim po crnogoricnom drvecu..skripanje koraka...i tragovi u snijegu...tragovi necijih koraraka...zapravo...
ovo je bilo javljanje samo da sam tu...jos sam tu...ziv sam...
vratio sam se zivote..otjero sam dane sive....
