..ima jedan svijet..
mislim da cu se od prije par dana pa nadalje u zivotu uvijek vracati na ovo mjesto..tesko je zamisliti u centru materijalstickog, kicastog, pomalo prenapuhanog svijeta..kojim vrve markirane lutke koje sklapaju noge preko noge piuci kavu s mljekom za dvajest kuna..puseci neke usminkane cigare..da cu naci odmah iza kuta..tako bajno mjestasce kao sto je ovo odakle saljem zadnja dva posta...dok razmisljam sto da danas naskrabam spazih..
..u kutu djedica pu[i lulu i cita poeziju, sabrana djela Francesca Petrarce...na netu sam nekih pola sata citao sam mail, novine i ine gluposti...i svako malo mi je pogled letio ka stolu gdje sjedi on..i nek mi netko kaze da je ljubavna poezija samo za mlade...tko zna sto bude Petrarcini stihovi u ovom starom covjeku vec poodmakle dobi..tko zna o cemu on sanja citajuci ove stihove...vjerovatno neko proslo vrijeme u kojem je bio sretan sa dragom mu osobom...ili mozda zamislja neko buduce takodje s njom..negdje gdje nam um i masta jos nisu doprijeli..mozda je Petrarca poveznica izmedju njega,prolosti i buducnosti..
Danas ne svira Elvis...nego Sinatra..
...jos uvijek se rastopim kad vidim stare ljude da hodaju drzeci se za ruke...ili da se zaljubljeno gledaju...mada je to danas prava rijetkost..
..u ovom covjeku vidim zaljubljen, duboko zamisljen pogled dok cita knjigu i ruka mu se blago trese..tko zna gdje li je njegova tema razmisljanja..negdje blizu, mozda ipak malo dalje ili je posla preko modre rijeke..nevermind...al njegov sjajni zaljubljeni pogled mi pokazuje jaku nadu...nadu...da ce je sresti...mozda vrlo skoro...zapravo sigurno...ubrzo....soon..
toliko...
