podne u zagrebu
konacno sam slobodan...ne dan...ne dva ...nego cak tri...ha kako znam cijeniti sloodan dan kada sam zaposlen..kada sa zapravo neciji...crnac..koji ne moze planirati 24 sata dnevno..kad se samo sjetim kako sam olako shvacao slobodno vrijeme...koje sam imao u izobilju...prije par mjeseci/...O TEMPORA O MORES..
Podne u Zg je zaista divno...samo nedostaje snijeg al to bi bilo vec savrsenstvo..dok ovo tipkam u megastoru..algoritmu..jednoj od meni najdrazih knjiznica okruzen mnostvom knjiga...u separeu koji je malo iznad glavne knjiznice...razmisljam kako mi je zaista potrebno par sitnica da budem SRETAN..
jedna od njih je iako mozda cudna ova decembarska hladnoca, u kojoj zaista uzivam dok setam gradom omotan u sal i dugacku zimsku jaknu..hladnoca koja uvijek nosi sa sobom dah nadolazecih blagdana,druga su sitni standovi po centru sa raznim djindjurijama..na kojima izgubim sat dva...i ne osjecajuci hladnocu trazim neku zanimljivu sitnicu s kojom bi mogao usreciti drage mi ljude..treca je svakao mnostvo knjizznivca i antikvarijata koje su u blizini tako da se svaki put kada dodjem do centra izgubim na sat dva, tri iz stvarnosti, svakodnevnice i zalutam u jedan drugi svijet, onaj sanjarski...koji mozda i nije najbolji za zdravlje...al je svakako ljepo zakucati na njega..
Opet sam zavrsio sa dvije knjige u ruci iako sam sebi rekao da jos placa nije sjela...da idem samo pogledati sto ima..
dok ovo pisem...a Elvis lagano pjevusi balade koje se uklapaju u okruzenje..smisljam nacin na koji pobjeci odavde a da mi misao, oko ili vec sto ne zapne za jos koju...
Kupio sam Kad je bio Juli od NUre Bazdulj/Hubijar...knjigu o tragicnoj ljudskoj sudbini koja je toliko puta ispricana a opet nedorecena...i za koju sam dobio preporuke...i jedan oltimer od Senoe za brata..Seljacku bunu...
dok ovo pisem dobivam sms od Dragog mi stvoorenja i ovo je definitivno jedno od najljepsih podneva u zadnje vrijeme koje sam dozivio..iako zbog niceg osobitog..niceg posebnog..al eto...sta cu kad mi malo treba...
Kako se nekad zna iz niceg izrodit tako ljep i savrsen dan...koji je zapravo u stvarnosti i kroz prozor gledajuci malo maglovit i tmuran al te sitnica svakako ne mogu utjecati na mene.....Zar nije zalosno i porazno> Koliko nam zapravo u zivotu malo treba da budemo sretni, a koliko nam zapravo to malo uvijek nedostaje> ...eeee...kad se sjetim svih gluposti zbog kojih sam skoro kosu cupao...a sad...
Daj Elvise majke ti usuti rastopicu se na ovoj stolici....
uzivajte...
