"JELENA ŽENA KOJE NEMA"
pitam se često zašto pišem..da li je to jedan od onih načina bjezanja od svakodnevnice, nekih sitnih briga koje bockaju nas um...ili je to mozda da ostavim neki trag u virtualnom svijetu...neopipljivom, nevidljivom, ali danas neizbeznom...
...Sinoc sam se vozio biciklom kroz gustu maglu pokraj save...kapi rose su U tili tren smokrili odjecu na meni...sto sam osjetio tek kada sam stigao..
to je takodjer jedan načina da pobjegnem od stvarnosti...ali ne i od sebe...ili mozda da ??' ne znam..ali znam da na taj način ONA dolazi u glavni ulaz moje ČeŽnje, maštanja, snova,...ili već čega...
DA da ONA, ona koju ne znam, ne vidim, a nisam slijep,a ona koja postoji...to je moja "Jelena" "Jelena žena koje nema", ali koja egzistira..u stvarnom opipljivom, a ne samo fikcijskom svijetu...
Čekam je već, čekaj koliko--..par dana, ne tjedana, možda i koji mjessec...kaže da će doći, mislio sam zeza se, ali ne sad stvarno znam, mislim, dakle osjećam ...tu je ...samo što nije stigla...nadohvat ruke..
Ti me pitaš na to? Pa tko je ona? Odakle je?
Ha tko je...pa "Jelena", znaš onu "Jelenu", onu iz Priče I.Andrića, samo ova je moja stvarna, pričam s njom svaki dan, zezamo se ...osjetimo se..ono ko da se znamo sto godina...kužiš ono...ja i ona...smo kao dvije polovice koje traže sebe već duuugi niz stoljeća i kao da su se kad su najmanje očekivali, sreli se izmoreni i iscrpljeni, ali sretni i što su zajedno...što su jedno...da ja,JA i "Jelena"...ma mogao bi ti pričati o njoj, rekoh mu,-sto godina, ali bi uvijek nešto bilo nedorečeno..uvijek bi bila neka slamčica koja bi se izvukla iz klupka života mog i njen, koja bi bila zanimljiva,i svaki put ista a na drugi način ispričana...ma "Jelena" ti je kao magla, taman je osjetiš a nje nema povlači se tiho i nečujno, a dodje ti u snu kao morfij...da te ponese...sa sobom...
toliko----
