Siboney

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

08.03.2009., nedjelja

Zaborav briše sve


Ne slušam radio. Nemam radio prijemnik, izuzimajući one sakrivene u mp3 plejeru, mobilnom telefonu, i ... šta ja znam, možda u bojleru ima neki.

U svakom slučaju ga odavno ne slušam. A ni ranije, u stvari ikada, ne, nikada nisam imao naviku da držim radio uključen i da ga slušam iz dana u dan. Izuzimajući tokom svih ovih godina neizbežni jutarnji program radio beograda, vesti u tri i tu negde Pericu Slavenskog, kasnije sto veličanstvenih, indeksovo pozorište... Ne, nisam hteo da pričam o radiju.

Ceo vikend sam proveo u stanu, ne izlazeći, logično ni sa kim nisam razmenio ni reč. Niti sam čuo reč upućenu meni. Jutros sam poželeo nešto da promenim, pade mi na pamet da sada kada su ubrzali adsl možda mogu da probam taj live streaming ili kako li se već zove.. I bi dobro.

Potom, predveče izađoh iz stana, uputih se na odobjku. U kolima opet, umesto mp3 muzike, pustih b92, sportski ritam srca. Negde kod sajma, jedan od četvorice sagovornika, ne znam koji, poče da priča o tome kako je pre deset ili dvadeset godina neko vreme proveo kod Starog Kostolca, kod Drmna, gde je radio na iskopavanjima rimskih ostataka. U tih petnaestak minuta sam odslušao jednu od najlepših priča o arheologiji, nauci, o strasti istraživanja.

U povratku, opet radio, reklama za knjigu Mirka Kovača - Grad u Zrcalu - Samizdat B92, u svim boljim knjižarama. U okviru reklame ide citat iz knjige: naš život je ono čega se sećamo, a ne ono što smo proživeli.


- 22:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>