I’m as cold as December

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi

Blog.hr

Free Hit Counter

lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)

-------------

...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

15.11.2008., subota

Dobro sam. Vreme je lepo (ne pada ništa, čak se i sunce providi), predamnom je miran vikend. Ima dosta posla što me čeka, a opet je nekako opušteno, neobavezno, sve izgleda mirno, lako i dostižno.

Pre par dana sam navratio do poznanika kod kojih dugo nisam svraćao. U međuvremenu su postali bogatiji za još jedno detence, klinca koji sad ima dvanaest meseci, puzi po podu i još uvek ima petrolej plave oči. Nisam imao vremena da se zadržavam, samo sam se na brzinu ispričao sa novim drugom, stigao je da mi pokaže kako je on velik i sme da lupa po tastaturi kad mu se prohte, čak sme i miša da baci na pod.

Blago tebi - rekoh mu - mene ne puštaju ni da se približim računaru!

Jednog jutra pre mesec dana, ili više, stajao sam pred sudoperom i mutio kafu, i prisetio se nečega što se nedavno desilo... Prisetio sam da sam se osećao sasvim sasvim spokojan. Zaključio sam da je to bilo u snu, da sam nešto sanjao te ili prethodne noći.

Poslednji put kada sam se tako osećao na javi, bilo je prvih godina braka. To je bilo spokojstvo kada ti su ti sve bitne stvari u životu baš potaman, kad je u malom svetu sve kako treba. Neverovatno redak i teško uhvatljiv osećaj. Poput onih snova o letenju.

...
...

Hmm, da sam nešto drugo pisao sada bih ubacio ceo tekst pesme "O Pamela" koju slušam u obradi Nouvelle Vague (300 puta bolje od originala). Pominje se 15. novembar i tako dalje, ali reči nemaju veze sa današnjim postom, pa nikako ne ide da ih tek tako šljusnem. Nisam savladao (a i mrzi me) kako ubaciti i gde hostovati mp3 pa kad učitaš neki blog a ono krene neka muzika koju ne očekuješ pa se šlogiraš. Koga zanima, neka iskopa negde i posluša, pesma je super.

- 10:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>