Siboney

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

25.07.2008., petak

Nema bezizlaznih situacija


Lagano, lagano se pakujem. Svud po podu dnevne sobe razvrstavam stvari. Na jednoj gomili odeća, pa apoteka, pa kuhinja, pa higijena, pa tehnika i nauka (baterije, fotoparat, gps). Isprobao novi primus. Kupio faktor 30 protiv sunca. Odvojio rukavice, zimsku kapu, preživeću valjda bez šala. Jedva sam našao kupaće gaće. Bile su tamo gde sam najmanje očekivao - na svom mestu u fioci.

Krećemo za 24 sata. Do tada ću sve spakovati u ranac. Kupiti popodne cvikere za sunce. Naći neku knjižaru, kupiti par lepih knjiga da imam gore da čitam.

Za sada mi je najveći problem hoću li stići da završim čitanje Norveške šume pre nego što krenem. Ne da mi se da nosam celu knjigu zbog pedesetak strana.

Poslednjih nekoliko godina mi se dešava da padnem u depresiju pred pakovanje (a bogami i pred svaku drugu operaciju koja zahteva više od 3 koraka, ili više od 30 sekundi). Odlažem, odlažem, svaki put sve više, na kraju jedva nekako smandrljam u zadnjih par sati.

Kao u onom snu koji celog života povremeno sanjam, kako želim da se pomerim, da odem negde, ali noge su mi kao od olova, jedva ih pomeram, ne mogu da mrdnem.

U pravu je dr. Dabić kad kaže kako nema bezizlaznih situacija. To je ispravan pristup i kada situacija objektivno izgleda komplikovano, i kada je sam sebi iskomplikujem. Ja dodajem: i ne treba stajati. Stalno treba ići napred, održavati impuls, zamah, momenat kretanja. Svaki korak pomaže sledećem koraku. Staneš li, teško je krenuti.

Skoro da mi Dabić dođe simpatičan i zabavan. Sledio je svoj životni san, makar i sulud, ostvarilo mu se da nosi crne rolke, frizira se kao Zafir Hadžimanov, filozofira i muva ribe. Zamalo da se zaboravi kako je onomad sadio tikve sa đavolom.

U šta li se Mladić maskirao? Hoće li i on uspeti da nam ovako zamaže oči?




- 00:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>