Vatajući zjale

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi

Blog.hr

Free Hit Counter

lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)

-------------

...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

14.07.2008., ponedjeljak

Kada bih pisao neku knjigu tipa "the story of my life", "Vatajući zjale" bi se kotirao visoko na spisku mogućih naslova. Pada mi na pamet, mogao bih da poređam samo sve moguće naslove i podnaslove, hronološki, pa neka čitalac sam naslućuje i sklapa ono što piše između redova... Kao kada u autobusu nekom čitaš preko ramena pa uvatiš tek poneku reč... No vratimo se priči.

Primiče se vreme polaska na odmor, a rok za završetak jednog ugovorenog poslića je već prošao. Poslednjih nekoliko dana provodim uz računar, radim uglavnom smarajući repetitivni posao, kontrolce, kontrolve, malim prstom leve ruke držim kontrol dok kažiprst šara između ce i ve, još pola dana i zaradiću žulj na jagodici malog prsta.

Muka mi je od popijenih kafa, glava poboljeva od erkondišna, podlaktice se lepe za sto, dupe za stolicu.

Vatam zjale umesto da radim, u drugom prozoru iščitavam koješta, sve što mogu - blogove, forume, vesti, komentare. Zašto. Zato. Činim sve što mogu da sjebem sam sebe. Sređujem mp3 kolekciju. Tagujem, kopiram, nivelišem.

Evo sad sam golom rukom uhvatio muvu u letu. To mi se baš ne dešava u životu, u letu mogu da upecam komarce, ali muve ne. Ili je muva šlogirana, ili sam zalutao u matrix.

Uprkos klipovima u točkovima, kraj posla se nazire, dobro je. Parket je prebrisan, sudovi oprani, u frižideru ručak za sutra. Skoro da je sve onako kako bi trebalo da bude. Slušam muziku dok radim. Kad lutajući po folderima natrčim na stvari zbog kojih bi zagnjurio glavu u šake, odmah menjam, idem dalje, tražim da slušam nešto drugo.

Volim da se smejem glasno. Već spomenuti WikiHow me tera na smeh. Beše u subotu, tri sveža posta se pojaviše: (how to) Pick Blueberries, Date, Maintain a Tractor. Šta mi više treba u životu!? (egzaltirano) Zamišljam sebe na selu, sa slamnatim šeširom i travkom u ustima, prvo berem kupine (ili šta već), a onda predveče sednem na traktor i odem na žurku do susednog salaša...
E da, posle se pojavilo još i: (how to) Play Guitar. To brate! To mi treba, oduvek sam želeo da naučim da sviram gitaru. Evo dok iza mene Devendra B. čangrlja iz zvučnika – pa što se ne bih i ja tako u 6 lakih koraka privatio gitare i ... jooooj! Ako jednog dana dobijem na lotou (odnosno lotu), uplatiću časove gitare. I časove odbojke. I klavira, naravno. I kupio bih landrover, i kožni šešir, tek da mi se slažu uz gitaru. A i francuski bih mogao da usavršim, dvared sam ga upisivao, oba puta ne dalje od početnog kursa.

Evo Devendra mi loše tagovan, kako se to desilo? Guglujem reči pesme, pojavljuje se nešto bezveze. Peva pesmu sa jednog albuma, a tagovi kažu nešto sasvim deseto? Ko je u pravu? (Ovaj pasus veze nema sa pričom, ali pošto mi ovaj blog služi i kao podsetnik i kao pravi dnevnik, eto načina da se podsetim da sredim te fajlove... zapisao sam i na cedulji, ali to ću garant zagubiti)

Al da se vratim na wihiHow, kog sam se uhvatio kao pijan plota, ima tamo i sasvim dobrih stvari, recimo nedavno je bilo uputstvo kako brzinski ohladiti neku tečnost u flaši ili konzervi, potrebne su kocke leda i kuhinjska so i voda i žustro mešanje odnosno konvekcija. Namerno neću da stavljam linkove, smorno je, a ako dobijete sve na tanjiru propustićete radost otkrivanja, glasnog smejanja, neverice, a možda ćete se nalaktiti na sto ispred monitora i reći hmmm, vidiš, daaaa...

- 23:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>