U istu reku ne možeš dva puta ući

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi

Blog.hr

Free Hit Counter

lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)

-------------

...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

05.06.2008., četvrtak

Podigao sam glavu i posmatrajući tamne oblake iznad Severnog mora razmišljao o svemu što sam izgubio u svom minulom životu. O izgubljenom vremenu, o onima koji su umrli ili nestali, i osećanjima kojima više nema povratka.

Haruki Murakami, Norveška šuma

Zanimljivo je kako slučajno pročitani citati iz knjiga prate moja skrivena unutarnja previranja. A možda sam ja taj koji daje značenje bilo kojoj napisanoj reči. Ako uzmem konzervu tunjevine, naći ću u deklaraciji neku skrivenu poruku.

Napisao sam ovo i još puno toga još u ponedeljak, ali prokleti blog poslužitelj to jest server nije radio. U međuvremenu, trenutak ludila je prošao, tekst je ostao pohranjen na hard disku. Eto zahvaljujući ovom on-line dnevniku pomalo vodim i pravi dnevnik, samo za moje oči. Mada nema neke razlike. Ima tamo nekolicina zapisa sročenih u sitni čas, nikad objavljenih.

* * *

Noćas sam bio na Kejvovom koncertu. Poetski rečeno, sad mogu da legnem i umrem. Ne-poetski rečeno, umiranje ne dolazi u obzir. Nastavljam da živim, sanjam, budim se, smejem se, volim, pravim budalu od sebe, umirem, i tako u krug.

* * *

A sada, ništa, pakujem se. Odlazim na produženi vikend u brda. Trošim opet neiskorišćene dane od prošlogodišnjeg odmora. Znam da neću uspeti da proluftiram glavu, ali će promena sredine i fizičke aktivnosti valjda pomoći. O da. Kad bi se zezali.

* * *

Ujutru, kad sva drva dogore a nemaš vode da gasiš vatru, možeš je izgaziti. Šutiraš i razbijaš ugljevlje i žar, gaziš i utrljavaš stopalom u pepeo svaku komadić koji još uvek tinja. Nije baš zabavno, ali mora se.

* * *

Oduvek sam bio prevelika kukavica. Bio sam oprezan kad je trebalo biti hrabar, bio sam hrabar kada je trebalo biti mudar. Toliko puta je prilazila blizu mene, možda iščekujući, a ja nisam imao hrabrosti da je poljubim u vrat... Kasnije, kad sam se konačno usudio... prepao sam je hrabro bacivši srce pod njene noge. Na kraju je, poput svake normalne devojke, počela da me izbegava. O Bože.

- 16:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>