red posla, red dilberta

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi

Blog.hr

Free Hit Counter

lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)

-------------

...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

31.10.2007., srijeda

Zaista sam nešto ufitiljio sa blogom. Nemam ništa bitno da izjavim (a pre sam, kao, imao), javljam se tek da dam glasa od sebe da sam živ.

Malo radim, malo gledam stare Dilberte, pa opet radim, i tako.
Omiljeni likovi su mi Wally i Ratbert.

Sačekao sam da prođu sva miholjska leta, pa sam onda rešio da putujem. Prošlog vikenda nisam bio tu, neću ni ovoga, zatim vikend odmora, pa će pasti sneg a ja ću opet otići na put.

Opet mi je mokro levo stopalo. Pre par godina kupih skupe firmirane cipele, zaista dobre, zimske, da mi traju. Oni boflovi pre njih su se svako malo raspadali. Ili se rašiju negde, ili češće pukne đon. A ove sada su onako lijepe, ne što su firmirane, nego su baš lijepe, ali jebo ja sve po spisku genijalcu(*) koji im je dizajnirao đon. Neka rebarca, od tankog materijala, lepo amortizuje korak, ali šuplje. Istrošilio se malo i stanjilo, stadoh na nešto oštro, avaj, eto rupe, kaverne, eto prodora vode. Pokušao sam da zapušim silikonom. Lepo osušio, očistio, spičio unutra pola pištolja silikona, mislio bravo majstore, sad si mu pokazao. Osušio, probao, izašao na kišu. Pokazao malo sutra, pušta i pored silikona, eto opet poznatog osećaja na levom tabanu.

Šta dalje, da probam kobit ili bitulit, ili da fugiram tigar lepkom, nijesam pametan.
(kupovina novih cipela i skakanje na jednoj nozi su odavno uzeti u razmatranje)

(*)Mislim da je dizajner cipela namerno ugradio ovu grešku, da bih posle godinu i po morao da bacim ove i kupim nove. Od čega bi inače živeli on i njegova firma, kad bi pravili nešto solidno i dugotrajno?

- 16:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>