Siboney

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

30.08.2007., četvrtak

Zašto ponedeljak gori kao nafta


Walking Around

Dešava se da sam sit toga što sam čovek.
Dešava se da ulazim u krojačnice i kina
venem, nedokučiv, kao labud od belog sukna
što plovi u vodi rađanja i pepela.

Miris berbernica tera me na glasan plač.
Samo želim odmor od kamena ili od vune,
samo da ne vidim prodavnice i vrtove,
ni piljarnice, ni naočare, ni liftove.

Dešava se da sam sit svojih nogu i svojih noktiju,
svoje kose i svoje senke.
Dešava se da sam sit toga što sam čovek.

Pa ipak, bilo bi divno
uplašiti beležnika otkinutim krinom,
ili usmrtiti monahinju udarcem uha.
Bilo bi divno
ići ulicom sa zelenim nožem u ruci,
i vikati dok se ne umre od studi.

Ne želim više da budem koren u tmini,
lelujav, opružen, cvokoćući od sna
dole u vlažnom škembetu zemlje,
sišući i misleći, jedući svakodnevno.

Ne želim za sebe tolike nesreće.
Ne želim da nastavim kao koren i grob,
samotno podzemlje, podrum sa mrtvacima,
sravnjen sa zemljom, umirući od muke.

Zato ponedeljak gori kao nafta
kad me vidi sa zatvoreničkim izrazom lica,
i urla prolazeći kao ranjeni točak,
i krvavim korakom grabi prema noći.

I baca me u uglove, u vlažne kuće,
u bolnice kroz čije prozore vire kosti,
u obućarnice neke što vonjaju na sirće,
u ulice užasne kao pukotine.

Ima ptica sumporne boje i groznih iznutrica
koje vise s vrata kuća koje mrzim.
Ima zubala zaboravljenih u ibricima.
Ima ogledala koja bi trebalo da plaču od straha i stida.
Svud ima kišobrana, otrova, i pupkova.

Šetam s mirom, sa očima, sa cipelama,
sa besom i zaboravom.
Prolazim pored biroa, ortopedskih radnji,
i dvorišta gde rublje visi na žici:
gaćice, peškiri i košulje što plaču
lagano lijući prljave suze.



Pablo Neruda
- 13:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>