Siboney

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

18.08.2007., subota

Lovac


U zlo doba se probudih, ustadoh. Posle sam video da je bilo 4 izjutra. Prolazim pored kuhinje... i probudi se nagon lovca... Prišunjah se i upalih svetlo... Dole, na pločicama, bila je jedna debela masna bubašvaba.

Ne mrda.

Ne mrdam ni ja.

Polako uzimam papuču u ruku. Nameštam ruku, nišanim.

Baaaam!

Pomerila se u poslednjem trenutku, ali uzalud. Papuča je već bila poletela, i sa treskom se zalepila o pločice.

Da li se iko u komšiluku trgao u snu? Promeškoljio? Otvorio oči, gledao prazno, nastavio da spava, bez sećanja?

Odmotavam rolnu papira, brišem papuču, brišem sluz sa poda, nosim zgnječenu bubetinu do klozetske šolje. Pazim da se ne očešem o antene što vire iz papira.

Nije ih bilo ranije u stanu. Mislim da ni jedna buba nije mogla da preživi dizanja stana na glavce, zaključno sa zamenom parketa. Bubašinteri su kucali na vrata, ja sam ih vraćao nazad: nema ovde ničega. Paukovi su se prvi vratili, poštujem ih, ne diram ili oduvam kroz prozor da pletu mrežu negde drugde. Raznežio sam se kad sam u kupatilu po prvi put sreo kolonu žutih mrava: Otkud vi, momci?

Pre mesec dana, pred put, isto tako noću, iznenada, ubih bubašvabu u wc-u. Evo sada i sledeće. Da li su to gosti iz komšiluka što se spuštaju kroz ventilacione otvore? Ili cimeri što stanuju ispod frižidera i iza kuhinjskih elemenata?

Prosuću prah borne kiseline po strateškim mestima. I vrebaću noću u gluvo doba. U mraku, sa rukom na prekidaču od svetla, spreman da uočim poziciju neprijatelja i odmah dejstvujem papučom.

- 21:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>