Siboney

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

26.03.2007., ponedjeljak

Povratak (u bioskop)


Dobre filmove često propustim, dok se setim da odem u bioskop, već prestanu da se daju.

Odgledao sam Volver. Naš prevod naziva je Vrati se, a ispravno je: Vratiti se. Nije svejedno.

Odavno nisam bio u bioskopu Šumadija. U toj istoj sali, jednog letnjeg popodneva pre par godina, među malobrojnim gledaocima našao se i Christopher Walken. (tih dana je bio u Beogradu na snimanju filma) Tu priču sam našao na jednom blogu, autorka ga je prepoznala. Nadrealan doživljaj. Ne stavljam link, blog i priča su obrisani, nestali u dubini.

Šteta što bioskopi odumiru. Nema zamene za magiju velikog platna.

Sam film je divan. Šta drugo mogu da kažem. Osmeh mi nije silazio sa lica. Bukvalno.

Sala poluprazna, publika ženska ogromnom većinom. Nije ni čudo – kad razmislim o ulozi i sudbini muških likova u filmu... (neću ništa spojlerisati / srećom, ni sam nisam znao kao se razvija priča u filmu).

Bioskopska sala je lepa, sređena, sa prolazom oko četrnaestog reda. Tu sam seo, opružio noge. Kao nekada davno u Kinoteci. Koji je to red bio, gde smo mi krakati pikirali? Deveti ili jedanaesti?

Ni sa kim se nisam držao za ruke, išao sam sâm. Pozdravljam tebe, koja si sedela dva mesta levo od mene, takođe sama. Izašla si malo pre mene i izgubila se u gužvi. Video sam te malo kasnije na ćošku ulice gde sam se parkirao, da li si čekala nekog? A možda to nisi bila ti?


- 20:41 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>