| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Dobre filmove često propustim, dok se setim da odem u bioskop, već prestanu da se daju. Odgledao sam Volver. Naš prevod naziva je Vrati se, a ispravno je: Vratiti se. Nije svejedno. Odavno nisam bio u bioskopu Šumadija. U toj istoj sali, jednog letnjeg popodneva pre par godina, među malobrojnim gledaocima našao se i Christopher Walken. (tih dana je bio u Beogradu na snimanju filma) Tu priču sam našao na jednom blogu, autorka ga je prepoznala. Nadrealan doživljaj. Ne stavljam link, blog i priča su obrisani, nestali u dubini. Šteta što bioskopi odumiru. Nema zamene za magiju velikog platna. Sam film je divan. Šta drugo mogu da kažem. Osmeh mi nije silazio sa lica. Bukvalno. Sala poluprazna, publika ženska ogromnom većinom. Nije ni čudo – kad razmislim o ulozi i sudbini muških likova u filmu... (neću ništa spojlerisati / srećom, ni sam nisam znao kao se razvija priča u filmu). Bioskopska sala je lepa, sređena, sa prolazom oko četrnaestog reda. Tu sam seo, opružio noge. Kao nekada davno u Kinoteci. Koji je to red bio, gde smo mi krakati pikirali? Deveti ili jedanaesti? Ni sa kim se nisam držao za ruke, išao sam sâm. Pozdravljam tebe, koja si sedela dva mesta levo od mene, takođe sama. Izašla si malo pre mene i izgubila se u gužvi. Video sam te malo kasnije na ćošku ulice gde sam se parkirao, da li si čekala nekog? A možda to nisi bila ti? |