| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
U Donjem Milanovcu obično svraćamo kod Grujana ili u Šofersku Kasinu. Poslednje pivo pre divljine, ili obrnuto, zavisno od toga da li idemo ili se vraćamo. U jednom od ta dva lokala smo nekom prilikom bili posluženi home-made kokakolom. Standardna flašica, zatvarač od nekog drugog pića, unutra sadržaj koji bojom i ukusom podseća... Elem Ovog petka, oko 11 uveče, svartismo do kafića u centru, interno nazvanog "Kod čoveka bez glave" (zvanično: Bolero). Lepo uređen, sa šankom, mi sedosmo na visoke stolice u uglu. S druge strane lokala, mala bina, tip nešto namešta, povremeno isprobava ozvučenje. Sede on za klavijature, grunu muzika, on zapeva neku narodnjačku pop muziku. Eho odvrnut do maksimuma. Ja zinuo, prvo mislim da on to svira, posle skontam je elektronika u međuvremenu uznapredovala, i da je to memorisana muzička pratnja. Tip baš pjeva, poštujem, iako ne volim taj žanr, volim muziku uživo i poštujem kada neko solidno radi svoj zanat. Dobro... Kreće sledeća stvar, naizgled poznate note, mi se gledamo nemo. Da nije ovo... EKV? Nije.. jeste... JESTE! Par godina za nas. Ali ne običnih, već sa narodnjačkim otezanjem i ehom odvrnutim do daske. Da li znaAaAaAaAš kako želim da te nAaAaAađem... itd.... malo se krstimo, malo se smejemo, uglavnom, sve su note tu, sve su reči tu, ali brate - narodnjaci! Ajd preživimo i to, onda grunu neki narodnjački orijetnalni-elektro-turbo-zurla-pop, kako i dolikuje. Posle toga, opet poznati taktovi... BaAaAaAaAalkane mOoOoOoj... Mi dižemo ruke u vis, pridružujemo se pesmi, sa sve rastezanjem, naručujemo još jedno pivo... Na tom drugom pivu smo završili, otišli smo dalje u toplu zimsku noć (odnosno u prohladu proletnju), tamo gore u ona brda što imaju oči i na grebene duž kojih žive napuštene kuće. |