Siboney

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

14.03.2007., srijeda

Specijaliteti za društvo iz ćoška


U Donjem Milanovcu obično svraćamo kod Grujana ili u Šofersku Kasinu. Poslednje pivo pre divljine, ili obrnuto, zavisno od toga da li idemo ili se vraćamo. U jednom od ta dva lokala smo nekom prilikom bili posluženi home-made kokakolom. Standardna flašica, zatvarač od nekog drugog pića, unutra sadržaj koji bojom i ukusom podseća...

Elem

Ovog petka, oko 11 uveče, svartismo do kafića u centru, interno nazvanog "Kod čoveka bez glave" (zvanično: Bolero). Lepo uređen, sa šankom, mi sedosmo na visoke stolice u uglu. S druge strane lokala, mala bina, tip nešto namešta, povremeno isprobava ozvučenje. Sede on za klavijature, grunu muzika, on zapeva neku narodnjačku pop muziku. Eho odvrnut do maksimuma. Ja zinuo, prvo mislim da on to svira, posle skontam je elektronika u međuvremenu uznapredovala, i da je to memorisana muzička pratnja. Tip baš pjeva, poštujem, iako ne volim taj žanr, volim muziku uživo i poštujem kada neko solidno radi svoj zanat. Dobro... Kreće sledeća stvar, naizgled poznate note, mi se gledamo nemo. Da nije ovo... EKV? Nije.. jeste... JESTE! Par godina za nas. Ali ne običnih, već sa narodnjačkim otezanjem i ehom odvrnutim do daske. Da li znaAaAaAaAš kako želim da te nAaAaAađem... itd.... malo se krstimo, malo se smejemo, uglavnom, sve su note tu, sve su reči tu, ali brate - narodnjaci! Ajd preživimo i to, onda grunu neki narodnjački orijetnalni-elektro-turbo-zurla-pop, kako i dolikuje. Posle toga, opet poznati taktovi... BaAaAaAaAalkane mOoOoOoj... Mi dižemo ruke u vis, pridružujemo se pesmi, sa sve rastezanjem, naručujemo još jedno pivo...

Na tom drugom pivu smo završili, otišli smo dalje u toplu zimsku noć (odnosno u prohladu proletnju), tamo gore u ona brda što imaju oči i na grebene duž kojih žive napuštene kuće.

- 10:54 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>