| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
U cajtnotu sam, opet pevam onu istu stvar: Brzo živim, something, something. I opet je proleće (mesec maj), i opet prašina ostaje neobrisana. Hvatam tempo, dva vikenda za redom idem negde, pa onda jedan vikend vilenim u lokalu, pa dva negde, i tako redom. U međuvremenu prozori neoprani, izveštaji nenapisani, zidovi neizbušeni, žito nepožnjeveno, toliko dece čeka da se rodi. But I do not care. Volim da bude da ima. Naizgled malo je potrebno za promenu raspoloženja. Osim šopinga (eh kad bi bilo pre svega puno para, a potom ikea, garden centara i japanskih marketa), tu je radost stvaranja, nekad kuvanja, nekad uradi-sam majstorisanja. Ume da me razgali kada nešto majstorišem i posao privedem ne nužno kraju već nekom stadijumu kada se prepoznaju dugo sanjane konture. Dešava se tada da u euforiji skoro završen posao prekinem i ostavim za ko zna kad, a nešto drugo postane predmet mog zanimanja. Uradi Sam! Do-It-Yourself! Hoću! Yesss! Can't wait! Letim! Hitam! Iz ovih stopa! Možda su zato prodavnice alata i šrafova i cevi i dasaka toliko posećene. Toliko novih početaka pod prstima, toliko bitaka i pobeda, grandioznih finala na vidiku, preuzimanja stvari u svoje ruke. Svog čekića gospodar. Moj se ekser savijati neće. Sa gedorom u nove pobede. Ajd dosta. I tako, majstorišem, privodim posao kraju i divim se delu svojih ruku, preskačem daske i saplićem se o bušilice, raspakujem se sa jednog puta a pakujem za sledeći, u spidu, poput aviona što se strmoglavljuje ka zemlji, delovi krila se tresu i otpadaju, putnici unutra u ekstazi, sa rukama u vazduhu, euforično viču yeaaaaah! |