| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Stigosmo po mraku u sablasno pusto i ofucano vlaško selo. Pratimo asfalt, nestaje, dalje idemo zemljanim putem. Kuća više nema, put se penje, sve je lošiji. Ma nešto nije u redu, nije ovuda. Kod poslednje kuće koju smo prošli je bilo svetla, idemo tamo da pitamo. Vraćamo se, stajemo, ulazim u dvorište kuće. Vičem, ali ne preglasno. "Domaćine !!!" Prilazi džukac, mešanac sa lovačkim, ne laje, maše repom. Dobro je. Dam mu šaku da onjuši, pa nastavljam da zovem domaćina i merkam da li se pomeraju zavese na prozoru. Prilazi još jedan džukac, malo krupniji, i on je dobre volje. Obojica mi se motaju oko nogu. Konačno se domaćin okuražio da se pojavi i vidi ko ga zove iz mraka. Ulazimo kroz drugu kapiju, osećam da mi nogavica hladna, vlažna? Ne mogu da verujem! Jedan od one dvojice me tamo u mraku ladno zapišao po nozi! E to mi se nikad nije desilo za sve ove godine druženja sa džukelama. N-e-v-e-r-o-v-a-t-n-o!!! Kakvo nepoštovanje! Na kraju smo upućeni gde treba, stigli, improvizovali, roštiljali pod zvezdama, na haubi automobila napravili trpezarijski sto. Ujutro prolaze žene iz one kuće od sinoć. Vode stoku sitnog zuba na ispašu. "Je li bilo hladno?" - to je uobičajeno pitanje, kad vide gde i kako provodimo noći. "Kako kome!" - uobičajeni odgovor. Kažu da je tog jutra pala prva slana ove jeseni. Popodne, skoro sve je popakovano. Kuliramo, grickamo ostatke sinoćnjeg roštilja. Eto dolaze ona dvojica od sinoć. Jedan od njih je upadljivo mršav, zaista gladan jer ne bira: jede i suv hleb. Sede ispred nas i pametno gledaju. Mažem nepojedenu paštetu na komade hleba i hranim obojicu. Guše se prevelikim komadima koje se ne usuđuju da ispuste na zemlju. Na kraju im delim i ostatke roštilja. "Ti me zapišao, a ja te hranim kobasicama, sram te bilo!" |