Siboney

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

16.10.2006., ponedjeljak

Pa zar tako moj pseći druže!


Stigosmo po mraku u sablasno pusto i ofucano vlaško selo. Pratimo asfalt, nestaje, dalje idemo zemljanim putem. Kuća više nema, put se penje, sve je lošiji. Ma nešto nije u redu, nije ovuda. Kod poslednje kuće koju smo prošli je bilo svetla, idemo tamo da pitamo.

Vraćamo se, stajemo, ulazim u dvorište kuće. Vičem, ali ne preglasno.

"Domaćine !!!"

Prilazi džukac, mešanac sa lovačkim, ne laje, maše repom. Dobro je. Dam mu šaku da onjuši, pa nastavljam da zovem domaćina i merkam da li se pomeraju zavese na prozoru. Prilazi još jedan džukac, malo krupniji, i on je dobre volje. Obojica mi se motaju oko nogu.

Konačno se domaćin okuražio da se pojavi i vidi ko ga zove iz mraka. Ulazimo kroz drugu kapiju, osećam da mi nogavica hladna, vlažna? Ne mogu da verujem! Jedan od one dvojice me tamo u mraku ladno zapišao po nozi! E to mi se nikad nije desilo za sve ove godine druženja sa džukelama. N-e-v-e-r-o-v-a-t-n-o!!! Kakvo nepoštovanje!




Na kraju smo upućeni gde treba, stigli, improvizovali, roštiljali pod zvezdama, na haubi automobila napravili trpezarijski sto.

Ujutro prolaze žene iz one kuće od sinoć. Vode stoku sitnog zuba na ispašu.
"Je li bilo hladno?" - to je uobičajeno pitanje, kad vide gde i kako provodimo noći.
"Kako kome!" - uobičajeni odgovor.

Kažu da je tog jutra pala prva slana ove jeseni.




Popodne, skoro sve je popakovano. Kuliramo, grickamo ostatke sinoćnjeg roštilja. Eto dolaze ona dvojica od sinoć. Jedan od njih je upadljivo mršav, zaista gladan jer ne bira: jede i suv hleb. Sede ispred nas i pametno gledaju. Mažem nepojedenu paštetu na komade hleba i hranim obojicu. Guše se prevelikim komadima koje se ne usuđuju da ispuste na zemlju. Na kraju im delim i ostatke roštilja.

"Ti me zapišao, a ja te hranim kobasicama, sram te bilo!"



- 14:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>