| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Pre sedam dana sam bio na produženom vikendu, opet po istoku Srbije. Vraćam se kući, već je utorak sabajle, umoran i zadovoljan, kola blatnjava spolja i iznutra, stvari razbacane. Kad ono, ispred garaže, parkiran neki kombi, onako domaćinski. Verovatno bih mogao i uprkos njemu da uteram kola, napred - nazad, malo po malo... Ali ne, sedim u kolima i pizdim. Pritiskam sirenu, dugo. Pritiskam opet, ništa se ne čuje, crkla. Bem ti elektriku! Znate one budale što u gluvo doba urlaju po ulicama? Pa, sada znate. Izlazim iz kola, i urlam na parkingu: "Miči taj kombi ispred garaže! Sklanjaj kombi ili zovem pauka!" Iznad je soliter od osamnaest spratova. Pali se par svetala, otvaraju se prozori, odgore čujem: "Evo, evo!" Silazi čovek u trenerci. Hoće li pokušati da me umlati? Jock. Ulazi u kombi i govori "Pa nisam znao da će nekom smetati..." Jebi ga, sada znaš, govorim u sebi. Još dugo se nerviram posle toga. Narednih dana se šunjam kad idem do garaže, pripravan da me odgore strefi kesa đubreta. Vraćam se sa posla, svratio sam do samoposluge. Nosim dve kesurine u rukama. Penjem se strmim stepenicama, odgore se spušta žena, ispred sebe gura bebu u kolicima. - Mogu li da vam pomognem? - Može... (Zbunjeno. Naravno da može i bez mene da spusti kolica) Sa sve onim kesama hvatam prednji deo kolica i nosimo ih niz stepenice... - Hvala - Nema na čemu! Doviđenja! |