| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
U šumama i gorama pojam prepreke je sasvim različit. Ako treba kroz šiblje i trnje - onda kroz šiblje i trnje. Zato sam se u mlađim godinama sa terena vraćao skroz izgreban. Vremenom sam stekao mudrost i uvežbao slalom kroz trnje pa se sada vraćam malo manje skroz izgreban. Ovog vikenda smo razrađivali novo terenski vozilo. Pauza za pivo u Donjem Milanovcu. Jedan iza ponoći, kafane ne rade. Toplo je, pijemo pivo ispred minijaturnog lokala koji se upravo zatvara. Jedan pijanac tetura preko ulice, prema parkingu. Naslanja se na moj auto, kod vozačevih vrata. Prilazim mu u neverici. - Hej, gde si našao baš moj auto, idi zapišavaj neki drugi! - hik A šta bi ti hteo? (dok tetura dalje po parkingu) Sutra je svanuo sunčan dan. Vozimo kroz šumu, koso niz padinu uzanim putem, želudac mi se prevrće (hoćul se prevrnuti i sjebsti novo auto?), pa preko potoka uzbrdo. Nema povratka, može samo napred. Put gadno zarastao, kažem - Možemo! - i izbijemo na čistinu. Sve to se dešava prvog aprila. Stajemo da predahnemo, drug izlazi i gleda na krov. Kaže: Nema nam ranaca! Sereš! Odgovaramo jednoglasno. Oš da nas zajebeš za prvi april, HA! Kad ono stvarno nema ni paktregera ni ranaca. Ostali negde u granju. Samo gadno izgreban krov od kola. Vraćamo se peške istim putem, u šumi uredno bačen paktreger sa još uvek privezanim rancima. Epilog: kupio sam najfiniju četkicu i sada temeljnom bojom zafarbavam oderotine na krovu. Prva ruka, druga ruka, pa da vidimo šta dalje. |