Siboney

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

06.04.2006., četvrtak

Grlom u jagode


U šumama i gorama pojam prepreke je sasvim različit. Ako treba kroz šiblje i trnje - onda kroz šiblje i trnje. Zato sam se u mlađim godinama sa terena vraćao skroz izgreban. Vremenom sam stekao mudrost i uvežbao slalom kroz trnje pa se sada vraćam malo manje skroz izgreban.

Ovog vikenda smo razrađivali novo terenski vozilo.

Pauza za pivo u Donjem Milanovcu. Jedan iza ponoći, kafane ne rade. Toplo je, pijemo pivo ispred minijaturnog lokala koji se upravo zatvara. Jedan pijanac tetura preko ulice, prema parkingu. Naslanja se na moj auto, kod vozačevih vrata. Prilazim mu u neverici.

- Hej, gde si našao baš moj auto, idi zapišavaj neki drugi!
- hik A šta bi ti hteo? (dok tetura dalje po parkingu)

Sutra je svanuo sunčan dan.

Vozimo kroz šumu, koso niz padinu uzanim putem, želudac mi se prevrće (hoćul se prevrnuti i sjebsti novo auto?), pa preko potoka uzbrdo. Nema povratka, može samo napred. Put gadno zarastao, kažem - Možemo! - i izbijemo na čistinu.

Sve to se dešava prvog aprila.

Stajemo da predahnemo, drug izlazi i gleda na krov.
Kaže: Nema nam ranaca!
Sereš! Odgovaramo jednoglasno. Oš da nas zajebeš za prvi april, HA!

Kad ono stvarno nema ni paktregera ni ranaca. Ostali negde u granju. Samo gadno izgreban krov od kola.

Vraćamo se peške istim putem, u šumi uredno bačen paktreger sa još uvek privezanim rancima.

Epilog: kupio sam najfiniju četkicu i sada temeljnom bojom zafarbavam oderotine na krovu. Prva ruka, druga ruka, pa da vidimo šta dalje.


- 15:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>