Siboney

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

28.10.2005., petak

Muzeološke beleške

Zadesio sam se sinoć u muzeju Jovana Cvijića, pa sam malo gledao stalnu postavku. Ima štošta zanimljivog da se vidi.

Na jednom dokumentu je potpis Kralja Petra I. U stvari, prvo sam zapazio potpis pa onda sve ostalo. Zašto – potpis je skoro istovetan Titovom potpisu ćirilicom. To je bio jedan od zaštitnih znakova jednog doba, kad je Tito umro štancovale su se značke sa tim potpisom.

Druga zanimljivost koju ovde prenosim je faksimil pisma koje je Pupin uputio Cvijiću 1925. godine. Pisano je ćiriličnom pisaćom mašinom. Početak pisma je zamaskiran, ne vidi se šta je pisalo, ali se da naslutiti. Zašto je zamaskirano, i kada? Koje su teške reči tu pisale? Da li se neko prepoznao u tim rečima još pre početka devedesetih, ili kasnije? Ili je neko hteo da naglasi baš ovaj deo pisma?


Njujork, 24.3.1925.

....
....
....
... Bog Vam je dao svega ali vi ne umete da raspolažete. Ćuran je pečen a vi se još jednako kljukate sa svađama i kojekakvim sitnim burgijama. Ipak sam uveren da će na kraju krajeva sve biti dobro, jer je bila Božja namera da Srbi, Hrvati, i Slovenci budu jedan narod spojen u jednoj državi kad je stvorio Geomorfologiju S.H.S.

Ujedinjenje koje je Bog stvorio ni najveći đavoli na svetu ne mogu uništiti. Bilo je mnogo đavola koji su u toku od poslednjih hiljadu godina to pokušavali pa nisu uspeli. Neće uspeti ni Vaši političari.

Sa srdačnim pozdravima Vama, Vašoj gospođi, i svima mojim prijateljima u Beogradu, beležim se,

Odani Vam
Mihailo Pupin


- 18:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>