Siboney

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

27.10.2005., četvrtak

Nevidljiva ptica

Znate li onu lepu knjigu za decu - Nevidljiva ptica?
Pisao Ršumović, crtao Petričić. Ja sam bio malo poveće dete kad mi je dopala šaka. U isto doba, isti tandem je napravio i knjigu Još nam samo ale fale. Obe su verovatno sada kod sestre i njene dece.

Kad sam muvao devojke, nisam im recitovao ni Prevera ni Apolinera, već pesmu o Marku Vasiću iz Jabučkog rita.

A svega toga sam se setio povodom ovog ptičjeg gripa i zabrane uvoza živinskih proizvoda. U Nevidljivoj ptici ima lepo ilustrovana pesmica (o gospodinu Vidoju Staniću) koja se završava ovako:

...
Oni bi pojeli jaje,
iz koga bi postalo pile,
od koga bi postala kokoška,
a kokoške su meni mile.

Gospođa Jagoda Stanić
rasplete kosu plavu
uze dotično jaje
i razbi ga Vidoju o glavu.


Googlujući sam našao gore pomenutu pesmu, Marka Vasića začudo nema, a današnji izlet u prošlost završavam jednom drugom Ršumovićevom pesmom za decu i odrasle.

IZA PRVOG UGLA

Iza prvog ugla
neki đavo čuči
neka muka čeka
da čoveka muči

Iza prve gore
pa u drugoj gori
čeka neka mora
da čoveka mori

Na životnom putu
pa iza krivine
čeka neka briga
da čoveka brine

Tamo gde u travi
cveta ljutić žuti
čeka neka ljutnja
da čoveka ljuti

Kad bi čovek znao
za sve što ga čeka
ne bi se ni rađao
u liku čoveka

Vec bi bio ptica
ili vredna pčela
ili samo bagrem
negde nakraj sela


Ljubivoje Ršumović


- 14:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>