Siboney

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

26.08.2005., petak

Moja Kalkuta

Koliko je prošlo otkako je zatvoren stari Buvljak na Novom Beogradu? Onaj preko puta takozvanog Otvorenog tržnog centra, takođe poznatog kao Buvljak. Sada u tom ograđenom prostoru nema ničega, samo nabijen šljunak kroz koji probija trava. Ko bi rekao da se tu nekada komešala cela jedna mala galaksija... mahom đubreta.

Redovno sam tu navraćao vikendom. Mnogu paricu sam tu potrošio kupujući i potrebno i nepotrebno. To mesto je bilo i živo, i šareno, i bedno. U slučaju da je nekome za snimanje filma trebalo par kadrova iz Kalkute (na primer), mogao je komotno da ih snimi baš tu na buvljaku.

Kod ulaza (gde je bilo najviše blata) su, paralelno sa prugom, išle neke gvožđurije, šarke, lopate, pa rastureni delovi milion usisivača, mašina za veš i kojekakva "elektrika". Desno je bio jedan tip koji je prodavao nešto porno časopisa i... second hand dildoe. U prvoj ulici je bio tip sa foto aparatima, mobilni telefoni, rapidografi, vojne drangulije, alati; prema uglu su se sa obe strane ograde nalazili "antikviteti": nameštaj, lusteri, kraljice peći, slike, escajg... Ne mogu da prežalim što tu nisam kupio avan - uvek ih je bilo, a sada kad buvljaka nema ne mogu nigde da ih nađem.

Ostale ulice su nudile sve manje "kvalitetnu" robu. Već od treće-četvrte ulice je bilo sve više robe izvađene direktno iz kontejnera. Štogod da se izabere sa hrpe, koštalo je pet dinara (ili deset, ko bi se setio). Orila se neka istočnjačka muzika. Van ograde, a ispod pruge, u polutami, bio je najveći haos, najveće gomile đubreta. Smrad. Lekovi sa isteklim rokom trajanja, diskete od 5 i četvrt inča, prazna ambalaža od šampona...

Zimi su se palile vatre i sve je smrdelo na izgorelo đubre.

Svašta se tu moglo naći. Da sam pravio atomsku bombu - 80% potrebnih stvari bih u startu pokupio na tom placu. Bili je divnih, a nepotrebnih stvari. Predratne gramofonske ploče, registar kasa iz pedesetih godina, ampermetar veličine oko pola metra (verovatno maznut iz kontrolne sobe neke termoelektrane). Da sam imao ogroman stan ili kuću, sa puno praznih soba, ukrasio bih ga tim zanimljivim predmetima nađenim na buvljaku...

Bilo je tu tupih turpija, ali su se mogli naći i fini komadi alata. Imam lepe, solidne špiccangle koje sam tamo kupio - ko zna u čijoj radionici su ranije bile. Majstor keramičar što mi je radio u stanu nikad nije vratio papagajke koje su ostale iz radionice mog dede; nedelju dana kasnije sam na buvljaku kupio iste takve...

Jedino mesto na buvljaku gde nikad nisam zastao, već sam ubrzavao korak okrećući glavu, bilo je kod prodavca na početku prve ulice, sa leve strane. Prodavao je korištene pseće povoce.

Bilo je tu sakupljača iz kontejnera, lopova, preprodavaca; ali bilo je ljudi koji pokušavali da prodaju deo svoje bede i skrpe kraj sa krajem... Bilo je ljudi koji su se stideli, kojima je bilo neprijatno što tu čuče i nude na prodaju hrpu sitnica iz podruma ili iz stana. Ko god je želeo da nahrani svoju depresiju, mogao je komotno da prošeta buvljakom, vidi dno bede i jada i ubije se posle toga.

I tako, danas svega toga nema. Tačnije, sve je isto, ali su se prodavci raspršili na druge strane. Mahom kod pijace na Vidikovcu, a deo njih je ostao na trotoaru preko puta buvljaka. Jedino nikako ne uspevam da nađem one što su prodavali avane i ostale mesingane antikvitete.

- 15:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>