Siboney

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

20.08.2005., subota

Čaše lomim, ruke mi krvave

... noge brijem, opet su dlakave

Ups, pardon, pogrešan stih.

Elem, ovih, onih i onih tamo dana sam razmišljao o tužnim, venosekačkim pesmama. Ne, nisam u bedaku ni danas, ni juče, ni prekjuče. Nego je dan bio ko stvoren za misao, pa eto...

Ima blogova koji se drže unapred zadate forme: redovno se postuju slike lepih žena, ili poezija, ili prozne minijature, i tako dalje. Meni pade na pamet da otvorim još jedan blog, gde bih postovao pesme tog žanra. Svaki dan po jednu.

Neverovatno je koliko ih ima. Mila majko. Kakva industrija! Servirana u pravom trenutku, svaka od njih itekako dira u živac.

Šta mogu, studirao sam ih pomalo u skorijoj prošlosti. Nekima od njih se uvek vraćam, ne zbog bedačenja, već zato što su postale deo mene, neovisno od trenutnog raspoloženja koje ne mora (boguhvala) biti u skladu sa njihovim tonom...

Tu je na primer Jesen stiže dunjo moja (ali ne sa ovim rečima, nego as performed by Zvonko Bogdan), koju sam sav srećan nabavio prošlog leta i neumorno puštao, kanda anticipirajući ono što će uslediti. Pa Adio Mare (performed by The Genije)... i još neke, da ne davim dalje. Možda ipak otvorim taj blog. :)

- 11:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>