*San
26.03.2010.,
*Sanjala sam da sam letjela u helikopteru iznad Rusije u proljeće. Sa mnom je bila majka, pilot i stjuardesa. Bila je još dvoje staraca, žena sa trajnom koja se prezivala Muha i stalno je mljela o izgubljenim rođacima i stariji gospodin koji nije ništa pričao.
Letjeli smo iznad započetih gradova (ima takvih u Rusiji, počnu se planski graditi, ali se ne završe, pa tako stoje, kosturi), zgrade su stajale u pastelnim bojama, lila, roza, svijetlo plave sa crnim prozorima i iznad proplanaka, proljetno svježih i samotnih. Muha je lajala, a ja sam tiho plakala kraj prozora, naslonjena na staklo. Jebote nostalgija. Stvar sa rodnim krajevima je da, makar vidiš prizore po prvi put, djeluju poznato, druželjubivo, plačno. Neke stvari jednostavno nisu iskorjenjive.
Sletjeli smo, postava ljudi se promijenila, krenuli smo kroz neku šumu, puteljak. Sve je pupalo, lišće, mesnato i jedro, ljubičasto cvijeće se spuštalo sa grana, nepoznate biljke. Šuma je postajala sve gušća, mračilo se od granja i lišća, krajolik je postao brdovit. Vidjeli smo cestu, uski asfaltirani put, i krenuli prema njoj, ali iznenada je na put iskočio jelen. Velik, jako velik, visok toliko da ni ispruženim rukama mu ne bih dosegla njušku, jakih nogu i trupa. Imao je gustu riđu dlaku, više kao los nego pravi jelen, a rogovi su mu rasli okomito gore, kao onim afričkim gazelama, kako god da se zovu te afričke gazele, samo iz tih glavnih rogova su još rasli parošci. Izbio je na brežuljak, pokušao se domoći puta, a onda odkaskao od nas.
Bio je velik i čudesan.
Na mjestu gdje je izbio u vidokrug stvorila se drvena kućica na kat, kosih zidova i smeđeg krova. Ušli smo, nije bilo zasuna, samo neki mehanizam od drveta i užadi, u čitavoj kućici nije bilo mrve metala. I bila je lijepa, izvana kao alpska kućica za izlet, a unutra čudan spoj moderno dizajna od drveta, neobrađenog, nelakiranog, čupavog drveta sa obećanjima špranja. Mirisalo je na piljevinu. Malo koji miris volim kao miris piljevine.
Vlasnik kuće pozvao nas je van. Nije bio ljut što smo provalili, skupljao je nekakvim staklenim štapićem nektar iz cvijeća i bio je miran. To je ono što je lilo iz njega, mirnoća, utješnost, blagost i jak seks. Ne seksipil, ne. Seks. Prirodan, kao stihija, nagonski seks. I zrak oko njega je bio topao. Nešto je pokušao pričati, ne čak toliko meni koliko svima nama, pokušao me ne izdvojiti, prišao je da živio negdje, ali je otišao, da skuplja svoje remek djelo (što god to bilo), a ja si nisam mogla pomoći i, vjerojatno sa tupastim osmjehom, se zalijepila za njega, prvo uzevši njegovu ruku, koja je bila vrela, a onda ga zagrlila. Ne sjećam se kad sam osjetila takvo blaženstvo, to se vjerojatno može samo u snovima, ništa nije postojalo samo taj zagrljaj. Njemu je bilo neugodno, nije htio, htio se povući od ljudi, ali to je bio jedan od onih neizbježnih trenutaka, ne znam… Poljubili smo se. Imao je oštre zube i slatku slinu.

*E svašta…


Sluša se: u stvari se gleda film Loss of sexual innocence… ful čudan…
Želi se: ništa. Naći svoju sanjaricu da malo razglabam sve ovo. S naglaskom na jelene.
Osjeća se: Mir popodneva i zabrinutost za svakodnevnicu.

00:39 - K ( 4 ) - * Drž/Nedaj


19.03.2010.,



Uzalud pitam sve što sam ikad pitala, pitanja samo rađaju nova pitanja,a ja se želim roditi nova, ne pitanja!


Koliko puta si gledala kad se vracahu mladi momci s megdana
i svaki je hteo poljubcem da se umije
Prvi je bio previse grub, na drugom bi bilo previse rana
ni jedan tvome oholom srcu drag nije

Svetla na tvome prozoru cesto blijede pred prvim zrakama dana,
a vani nema nikoga da zaviruje
Krevet je tvrd i duga je noc, pogledaj kakvo vrijeme se sprema
a doma nema goluba da te miluje
Teske se kise spremaju,
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
nad gradom munje sevaju

Uzalud pitas tko ide

Svetla na tvome prozoru cesto blijede pred prvim zrakama dana,
a vani nema nikoga da zaviruje
Krevet je tvrd i duga je noc,
pogledaj kakvo vrijeme se sprema
a doma nema goluba da te miluje

Stari strazari zjevaju
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
daleki momci pjevaju

Uzalud pitas tko ide



-Zar si stvarno mislila da je sve to igra, što sam ja zbog tebe sam, a što ćeš sada kad si stigla do zida (pogledaj kakvo vrijeme se sprema) a doma nema goluba da te miluje?
-Sve će biti u redu.



Aj da Rundek, aj da sukin sin :)))

Sluša se: ovo
Želi se: jako
Osjeća se: uf, jako
16:48 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj