*vijuge mi se ravnaju
Šta hoću reći… Ukratko, čovječanstvo će se prenemagati još neko vrijeme dok se sve ne napiše i napravi, dok se sve ne izmisli (a to je puno manje nego što se utopijski čini) i vratit će se Srednjem vijeku. U stvari, čak ni Srednjem vijeku a njegovom kraju, vrhuncu, kako god. Oponašanje i nadmetanje. Pisat će se u ustaljenim formama, a onaj koji najbolje iskoristi njihovu paletu bit će spisateljski tata mata. To je već počelo, paleta se puni «antologijskim bestsellerima» (i njihovim reklamama) i promoviranjem svega. Svatko tko vidi Dynamic ribbon zna o čemu se radi, tako su nekad svi znali o čemu se radi kad se spominje Paris i Helena. Coca cola je današnji Homer, američki ljubići prototip elegija. Petrarcu su na kraju imitirali do bezboštva. Otiđite do bilo kojeg kioska tiska i pogledajte ljubavne instat romane. Meksičke sapunice. Žena koja je zaključana u kući cijeli dan osim kad protegne noge do crkve. Žena koja je zaključana u kući cijeli dan osim kad protegne noge po sredstvo za pranje vece šolje. U antici je vladalo mišljenje da je vrijeme cikličko. U Srednjem vijeku da je vrijeme put koji se mora prijeći do Kraljevstva nebeskog d.o.o. Kako se čini, sve se ponavlja? Aha, cikličnost. Idem po vode… Sluša se: Želi se: žedna sam jako. I da neke, ne znam koje, prestane boljeti glava. Osjeća se: jaka žeđ. *Tip tip tip
*Homage: Singer macht frei! Šivača i pisača Mehanička ticala Pokreću dirke Plavetnog sala Udarci zubataca Potiljkom uza pod Namjesto modrica Čitamo adrenalin *To se zove posrat se sebi u usta:) *Nakon mariniranja mozga u humanističkoj i renesansnoj književnosti sa područja Lijepe Vaše, i izlazaka umnjaka doslovno na stražnjicu, neuroni mi igraju tenis (tetris? testis?). Igraju. Kolo, kao na Ivanjske noći, kad bi snajke, poludjele od vina i sabotaže sistema, skakale preko vatre, nadajući se da će im podsuknje izgorjeti i da će se moći prepustiti samim sebi u sjenicima ili gdje god, uzdišući ime svetog Jurja. Kruha i igara!!!  Jedva čekam da nastava počne da mogu odmorit mozak… Sluša se: Krijes – Kolende, Lepi Juro krijes nalaže Želi se: Sladoled od pola kubnog metra u krevet. Šumsko voće. Nešto kiselkasto… Osjeća se: Pomanjkanje slobode utječe mi na psihu. Skoro će biti jako dobro. *Puf!
*Dvjesto pedeseti (brojkom, 250) post, nadasve ljubilaran i krasan. Jesam li očekivala da ću dogurati tako daleko s ovime? Očekivanja su se pokazala kao totalno nepresudna da nešto uspije ili ne. Mislim, pogledajte mene :). Opstanak na blogosferi se svodi na minimalno zatomljivanje lijenosti. Nikakav talent, duhovitost, maštovitost. To je samo bonus, zgodan dodatak. Nekoliko puta sam htjela odustati od ove moje kartonke. Ali eto, 250. *May everyone live, and everyone die. Hello my love, and my love goodbye. *Sve sam uvjerenija da sam podvojena ličnost. Sve sam manje uvjerena da jesam ličnost. Kroz dane se osobnost taloži u mahovinastom sloju, i nisam sigurna da li je to sloj osobnosti i iskustva ili jednostavno greški. Osjećam život kako se primiče, više od drugih, iz samo meni znanih razloga. Mladost je kratka, već mi glava viri kroz njeno međunožje. Strašni Srednji vijek viče «Curica je!». *Cohen je odložio koncert, i sve što hoću s time dokazati je da – neke stvari nisu suđene. A taman sam opet nabavila kartu… Makar je i to već bilo čudo, život rijetko daje drugu priliku. Treću gotovo nikad. *Fool me once, shame on you, fool me twice, shame on me. *Nu, nova priča. Priča? Sjela je na hladne ruke da ih ugrije barem na tren, i naočale su još bile maglovite. Tamno zeleni kaput, naslijeđen od sestre, je isparavao hladnoću donesenu s ulice bačen na krevet. Puhnula je na ruke, imale su uzorak samta sad, i pisala, pisala. Pisala brzo da ne odmagle slike i misli kao para s naočala. Pisala je o tamno crvenim trešnjama, natrulim od šećera i mekim. Trešnje koje bi pucale od vrućine i crvena pulpa bi izlazila i kapala po travi i njima kao kroz rane od dijabetesa. Pisala je o iglici klasa pšenice kojom je škakljala njegove brkove i kako su ramili njegove osmjehe. Kao gramofonskom, svirala je njome njegove zlatne ploče. I o vlažnom tinjcu je pisala, kako se talasao na mjesečini, počešljan i hladan. Odbijao je jeku i sitne kukce, ona se smijala, a on je sijao. Pisala je o njegovom tamnom šalu i plavoj knjizi, izgledala je kao da ima tkaninom presvučene korice. Kako je hodao među svima preko semafora do sigurnosti trotoara stisnut hladnoćom, i lice mu je bilo odsutno, ali nad glavom je nosio čitavo čudo mekih čarolija. O svemu je pisala, pisala loše i djetinjasto, i ispuhavši se otišla nahraniti psa, pa su šetali. Sluša se: I Cohen, citirana pjesma Osjeća se: Nemaš ti kaj sad, Daša, osjećat, idi učit bre! Želi se: znati ko me zvao sa skrivenog broja, ne volim takve djetinjarije *up yours!
Danas je krv lijevala posvuda, nekad se osjećao kao pravi mali krvoskok i da je krv u stvari šiktala iz njega, vjetar je bio povoljan, a na kartu su bila unesena čak dva crvena iksića. Njegov je brod opet uspješno prošao kroz usku granicu plavoga gore i dolje sve do luke, i sad skuplja školjke kao prašinu. Da, bio je to dobar dan. Oprao je zube, progrgljao rum i, zagrlivši plišanu papigu, utonuo u san. Arrrrrrrrrrrrzzzzzzzz…  Sluša se: neko smeće Želi se: životni tajmaut Osjeća se: svrbež u oku, nesnosan, dva komada *PRvih jedno 20 sekundi je malo dosadno, ali nakon toga slijedi... mah, vrijedno je slušanja. Želi se: da oči prestanu peči Osjeća se: kako me peku oči *Mrzim rokove
Bila sam trudna tobom Nosila sam te u sebi Pod srcem i kapom Gojila te Prelijevala si se mirno i debelo Ljuljala na vrbinim velima Smijala mi se u pupak Curila mi niz bradu Sad hodamo srasle Cvateš, a ja gledam kako te oblijeću Skoro ću ti na kamen pohoditi *Nema u pjesmama kruha, ali sam nekako listala svoje zbirke koje su se nakupile kroz vrijeme pa mi je došlo sve nekako stupčasto. Nema veze. Ionako sam zaboravljena do jaja ovdje i mogu tikat što god da poželim. Zaborav rađa slobodu i zatire genijalnost:) Pogotovo ako je genijalnost jalovo narcisoidna kao što je moja. *Znaš kako kažu, ako nitko ne prati blog pa ti ga objavi na papiru :) Možda… *Slušam Caesarse, povijesno totalno neutemeljen bend, nit će biti u temeljima povijesti, ali u njene temelje se toliko teško zavući, da ti ni ne pokušavaju. Volim neambicioznost kad stoji naspram moje želje za genijalnošću. Na svoju 21 godinu sam izjavila da želim biti erudita kad odrastem. Želju da odrastem nisam izrazila. Fućka mi se zna sve, možda je to problem u mojim temeljima. U mojoj povijesti. Ionako svi idemo k vragu, Tvrdi ima pravo. Kad se razočaram u tom pogledu na svijet onda sam vesela. Pretežno sam vesela. To znači i da sam pretežno razočarana? Moguće… Majka mi je pričala da sam prvi smijeh obavila sa jedno 2/3 mjeseca, samo tako, posisala pa se nasmijala HAHAHA reče dijete i ne prestade to raditi do dana današnjeg. Ajme… Treba mi ozbiljan seks, ozbiljna pijanka i ozbiljno lansiranje iz kolotečine. Sluša se: The Caesars Želi se: Sladoled od limuna i jogurta, da sam već tuširana, da se seminar sam, čudom, napiše Osjeća se: da će mi oči iskočit na dupe ako ne napravim barem dvodnevnu stanku od kompa *Dada-crap
S obzirom da curi vešmašina ni žeđi se ne bojimo. Bring it on! *Pišem o Hlebnjikovu. Odnosno njegovu pisanju, Velimir kao osoba povijest ne zanima. Ni mene. Ja sam povijest. Bojte me se! Hehe… No, Hlebnjikov. On je tražio to nešto… Sam vjerojatno nije vjerovao u svoj uspjeh. Možda baš zato i nije. Ljudi nisu psi. Ljudi kompliciraju, pletu, vežu čvorove i niti i mačeve iznad glava, što svojih što tuđih, bla bla bla, papirologija. Ljudi rijetko uživaju. Ne u baletu ili uzdizanju, ne znam. Užitak, jednostavan i životinjski je nestao s repertoara. Izgurala ga je sama pojava riječi repertoar. Dekonstrukcija. Postmodernizam Muzej suvremene umjetnosti Mislim, reci apsurda, koja je fora SUVREMENE umjetnosti u MUZEJU? Ako je u muzeju znači da nije moderno nego to treba ostakliti i uzvoniti da se ne oljušti/zahrđa ili što god da se može desiti modernim izlošcima bez duša. Ionako je poanta suvremenosti mogućnost reprodukcije, neka štede na prostoru čuvajući samo nacrte…Prezirem suvremenu umjetnost. Eto. Zašto? Jer umjetnost mora biti estetski vrijedna. Estetsku vrijednost određuje pojedinac svatko za sebe. Nekom se sviđaju barokni bakrorezi, nekome ready made izloženaWC školjka. Meni se sviđa Proust i bitnici. Ako ćemo iskreno, malo mi se toga sviđa, a još manje od toga čitam, konzumiram, čemu? Nakon 4 godine fakulteta više nisam sigurna ni u što. Ljudi više ne znaju uživati kao psi. U pokretu, zraku, slučajnom dodiru. Njuškanju dupeta:) Pa, Hljebnikov je pisao o mnogo čemu, ali o njuškanju dupeta nije. Ja sad ne mogu njuškati dupe jer moram pisati o onome što Hljebnikov JE pisao. Sluša se: Piano the soundtrack Želi se: Pregolema čaša preledene vode Osjeća se: da će me sutra dizati iz kreveta kranom :) moram ići raditi dalje… |
*I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|
