*Dada-crap
01.02.2010.,
*Frižider nam je riknuo. Sad k'o u Sigetu, svu hranu držimo po dvorištu, pa kad Turci dođu da vide da nas mogu opkoljavati do besvijesti jer imamo vrutak karmenadli doma i nijedna nam opsada nije strašna.
S obzirom da curi vešmašina ni žeđi se ne bojimo.

Bring it on!

*Pišem o Hlebnjikovu. Odnosno njegovu pisanju, Velimir kao osoba povijest ne zanima. Ni mene. Ja sam povijest. Bojte me se! Hehe…
No, Hlebnjikov. On je tražio to nešto… Sam vjerojatno nije vjerovao u svoj uspjeh. Možda baš zato i nije.
Ljudi nisu psi. Ljudi kompliciraju, pletu, vežu čvorove i niti i mačeve iznad glava, što svojih što tuđih, bla bla bla, papirologija. Ljudi rijetko uživaju. Ne u baletu ili uzdizanju, ne znam. Užitak, jednostavan i životinjski je nestao s repertoara. Izgurala ga je sama pojava riječi repertoar.

Dekonstrukcija.

Postmodernizam

Muzej suvremene umjetnosti

Mislim, reci apsurda, koja je fora SUVREMENE umjetnosti u MUZEJU? Ako je u muzeju znači da nije moderno nego to treba ostakliti i uzvoniti da se ne oljušti/zahrđa ili što god da se može desiti modernim izlošcima bez duša. Ionako je poanta suvremenosti mogućnost reprodukcije, neka štede na prostoru čuvajući samo nacrte…Prezirem suvremenu umjetnost.

Eto.
Zašto?
Jer umjetnost mora biti estetski vrijedna.
Estetsku vrijednost određuje pojedinac svatko za sebe. Nekom se sviđaju barokni bakrorezi, nekome ready made izloženaWC školjka.
Meni se sviđa Proust i bitnici.
Ako ćemo iskreno, malo mi se toga sviđa, a još manje od toga čitam, konzumiram, čemu?
Nakon 4 godine fakulteta više nisam sigurna ni u što.

Ljudi više ne znaju uživati kao psi. U pokretu, zraku, slučajnom dodiru.
Njuškanju dupeta:)

Pa, Hljebnikov je pisao o mnogo čemu, ali o njuškanju dupeta nije. Ja sad ne mogu njuškati dupe jer moram pisati o onome što Hljebnikov JE pisao.


Sluša se: Piano the soundtrack
Želi se: Pregolema čaša preledene vode
Osjeća se: da će me sutra dizati iz kreveta kranom :) moram ići raditi dalje…

02:19 - K ( 0 ) - * Drž/Nedaj