*vijuge mi se ravnaju
28.02.2010.,
*Ok, imali smo srednji vijek pa renesansu. Ovo dalje ne računam, moderna kultura ima više zajedničko s renesansnom nego sa srednjim vijekom, a ova silna rascijepljenost je samo zaluđenost novostečenom moći, izvođenje bijesnih glista puka sjeverne hemisfere. To će proći. I antička je kultura završila prilično loše.
Šta hoću reći…
Ukratko, čovječanstvo će se prenemagati još neko vrijeme dok se sve ne napiše i napravi, dok se sve ne izmisli (a to je puno manje nego što se utopijski čini) i vratit će se Srednjem vijeku. U stvari, čak ni Srednjem vijeku a njegovom kraju, vrhuncu, kako god. Oponašanje i nadmetanje. Pisat će se u ustaljenim formama, a onaj koji najbolje iskoristi njihovu paletu bit će spisateljski tata mata. To je već počelo, paleta se puni «antologijskim bestsellerima» (i njihovim reklamama) i promoviranjem svega. Svatko tko vidi Dynamic ribbon zna o čemu se radi, tako su nekad svi znali o čemu se radi kad se spominje Paris i Helena. Coca cola je današnji Homer, američki ljubići prototip elegija.
Petrarcu su na kraju imitirali do bezboštva.
Otiđite do bilo kojeg kioska tiska i pogledajte ljubavne instat romane.
Meksičke sapunice.
Žena koja je zaključana u kući cijeli dan osim kad protegne noge do crkve.
Žena koja je zaključana u kući cijeli dan osim kad protegne noge po sredstvo za pranje vece šolje.

U antici je vladalo mišljenje da je vrijeme cikličko. U Srednjem vijeku da je vrijeme put koji se mora prijeći do Kraljevstva nebeskog d.o.o. Kako se čini, sve se ponavlja?
Aha, cikličnost.

Idem po vode…

Sluša se:
Želi se: žedna sam jako. I da neke, ne znam koje, prestane boljeti glava.
Osjeća se: jaka žeđ.

03:10 - K ( 5 ) - * Drž/Nedaj