Vao, realno
/Uporno pokušavam naći svoju veliku sanjaricu, na 6 m2 sobe mi se gubi jednostavno previše stvari… *Sanjala sam da sam u autobusu, iz Norilska prema negdje, u nepoznatom smjeru periferije. Polarna noć, i nisam sigurna jel bilo jutro ili večer. U polarnoj je noći ionako svejedno, cijeli dan je noć i roje se zvijezde. Kad razmislim, nije to bez prednosti… Bus je bio pun, možda su išli na posao… Sjećam se da sam gledala u noge, martensice, odsijevale su slabo žuto svijetlo u autobusu, imala sam bijele štrample, i ne znam zašto je to bilo relevantno. Kroz prozor se vidjela snježna ravnica, izašli smo iz grada, vidjelo se do dalekog horizonta, bijeli snijeg i crno nebo. Možda zato što sam sjeverac, ali ta mi je slika bila nekako mirna, topla… Skužila sam da sam propustila stanicu i izletjela van na sljedećoj koja je bila na mostu. Sa mnom je izašlo još ljudi, u crnim bundama. Pogledala sam preko ograde mosta. Totalno nemoguća stvar, usred zime, ledene hladnoće koja je krckala zrakom, pod mostom je tekla rijeka. Mrvljeni led je rovario, bio je tamnobijel, kao i obale, kao i sve oko mene, osim neba. Otrgla sam se tome, potrčala preko mosta i obale, zaleđene ravnice. Snijeg je bio utaban, sklizak, nit sam trčala nit skijala, nešto između, brzo koliko sam mogla. Poskliznu sam se, inercija me vukla još desetak metara, a kad sam stala i počela se uspravljati, napipala sam nešto mekano i vidjela malog dječaka, napola zakopanog u snijegu, plavog. Izvukla sam ga za jaknu, nije se micao, nešto sam viknula ljudima koji su se u daljini vidjeli na stanici ali nisu reagirali. Znala sam da mu trebam opipati puls, ali sam se užasavala mogućnosti da je mrtav i da bih onda dotakla mrtvaca. I tako sam ga gledala, u panici počela lomiti prste, ležao je na prsima licem u snijegu, još lagano vučem užas koji me tad udarao vrećom krumpira po glavi. A onda je dječak nekako izdahnuo i pridigao glavu, ljubičasto lice, i pao natrag, ali sam znala da je živ, zgrabila sam ga na ruke i… I onda je nazvala prokleta Tamara, jedino se još sjećam snažnog pitanja u glavi, dok je zvonio telefon, tko će spasit malog? *Izvadak iz sanjarice: Snijeg – problemi i brige; mnogo snijega – ispitajte iskrenost osobe s kojom ste u vezi; snijeg na cesti – žalostit ćete se bez razloga; pasti na snijeg – ljubav vam je najvažnija i baš ćete u njoj doživjeti razočaranje; hodati po snijegu – predstoji vam dug period neizvjesnosti; valjati se u snijegu – zaprekama nikad kraja kad je ostvarenje vašeg cilja u pitanju Hodati po mostu – pazite da vaša ljubavna veza nekoga ne povrijedi Mutna rijeka – brige će u dogledno vrijeme biti vaš suputnik Vidjeti led – osjećate se usamljeno iako to zapravo niste Blah… Sluša se: Dertum – jedanaesti trek, Kraj tanahna šadrvana Želi se: da stvarno snijeg zapadne, onako debelo i gusto Osjeća se: da ću uživat dok palim sanjaricu kocka
Kao – ja sam pjesnik. Kao – ja sam čuđenje u svijetu. Ja sam drek na šibici. Podgrijavam čips na radijatoru, tapete mirišu na paprike (velike kao slon), već sam za 1 sat i 25 minuta prestigla ponoć. Ili ona mene? Sećam se, kad smo bili jedno drugom do pupka I gulili kraste sa koljena i znanja, Brali visibabe i hrpimice ih nosili majkama, Pa su nas pokrivale po glavi Poljupcima i kacama sa ostacima šlaga, Tad smo živeli pesmu. Sad nas pesme ližu po glavi, ne štede. Neke blede, Neke nesnosno slatke i tihe, kao lokum Kao prsti preko kičme u zoru. … *A sad je 2:02. Dobar zapis. Sluša se: The Partisan, The stranger song – Cohen… Toliko puta sam ih tu objavljivala da m ise više ne da tražit kod… Želi se: spavati, nešto slatko, da mi netko uskrati pravo na bilo kakve želje jedno vrijeme Osjeća se: The partisan *Oh, somebody stop me
Muke po jeseni. *Probudila sam se na klupi u parku žutom, lunjala neko vrijeme po gradu, nepoznatom sebi, nemirnom, u jutarnjem zadahu kave i cementa. Gorio je u vrućici jutra, ružičast kao prvi znak proljeća. Zaogrnula sam se janjećom kožom, kud bi trebalo ići? Nesigurnost u bas ključu, svaki organ je vukao u svome smjeru. Sve je mirisalo na… *Prašinu moje stare krčme. Već se ustajala kao autostoper na potezu AlmaAta – Novosibirsk, ne smeta. Sjedam na svoje staro mjesto do plavkastog prozora. Sitan pauk zalupkao nožicama prema mojem laktu -Što ćeš? Za pola sata je jaje žuto krvarilo, hladno i sa previše papra, visoko škripanje vilica se provlačilo kroz stupove svijetla u prašnjavom zraku. - Opet si tu? - Da, valjda… Zaškripao je stolicom i pomeo pod dugim crnim kaputom sjedajući. Uzeo komad mog kruha i natopio ga u žumanjku, spremio u ladicu usta i progutao. - Hoćeš ne biti ovdje? Izgleda da ne mogu duo ostati ovdje ni da hoću… Kolnik je izgledao kao da je posut naftom. U crnom cementu se ogledao rđav mjesec. - Od jutra si ovdje, prilično tužno… Sišli smo do kamenog mosta, voda je šuštala čarčarčardaš, mađarske korijene i riblja jaja raznosila po obali i šašu. U malom šatoru je spavao čovjek sa psom. - Jel čuješ vodu? - Da - Onda… Zamahnuo je širokim kaputom preko moje glave. *Septologija – II dio Nisam se premišljala u mimoilaženju sa strancima. Kratak pozdrav, umjetan osmjeh, kupanje u ispitivačkom pogledu. Na njegovom pogledu mi se zaustavio moj. Nakon nekoliko trenutaka promatranja shvatila sam da sam ja za njega postala stranac, ja sam njega promatrala. Od nenadane promjene perspektive zbunila sam se. On nije. Kasnije kad smo pili porto u njegovom stakleniku, okruženi rajčicama koje su djelovale crno na mjesečini koja se probijala kroz debelo mutno staklo, pokušavala sam se nasmiješiti iskreno, prvi put u svojem životu, i usne su poprimale neprirodnu krivinu. Vidio je moju nadu da ću uspjeti pokazati zadovoljstvo što sam pored njega pa se nije obazirao na nakaradnost mojeg lica. Ionako mu nije bilo do njega. Ja sam bila poligon njegove vještine, zato ga nisam zanimala osobno. Otrgla sam obješenu rajčicu sa grane. Umočena u porto djelovala je skoro pa nestvarno, a onda mi je prišao on i usadio mi u glavu misao da ga želim. On je to mogao. On je mogao sve. Kad smo se valjali na perjanom madracu kojeg je slučajnost njegove promišljenosti donijela pod mutno staklo, dotakla sam ga iza uha nježno. Tad me prvi put pogledao. Ne tražeći znakove naklonosti koja bi potvrdila njegovo umijeće nego znakove života. Kad se pojavila potražnja pojavila se i ponuda. *Kolaž za kolažna vremena, papir je moj i ja ću na njem kombinirati:) Sluša se: Tiger lilies, utjecaj je preočit (dobro?loše?) Želi se: hm… seks Osjeća se: ok sam, skroz sam ok. Jesen je. A ja sam ok. |
*I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|
