*Godišnja doba kao križni puževi. Posna vremena, jel da se spasimo? Van Goghovi suncokreti cijeli dan opadali sa grana i sada one gole strše.
Muke po jeseni.
*Probudila sam se na klupi u parku žutom, lunjala neko vrijeme po gradu, nepoznatom sebi, nemirnom, u jutarnjem zadahu kave i cementa. Gorio je u vrućici jutra, ružičast kao prvi znak proljeća. Zaogrnula sam se janjećom kožom, kud bi trebalo ići? Nesigurnost u bas ključu, svaki organ je vukao u svome smjeru. Sve je mirisalo na…
*Prašinu moje stare krčme. Već se ustajala kao autostoper na potezu AlmaAta – Novosibirsk, ne smeta. Sjedam na svoje staro mjesto do plavkastog prozora. Sitan pauk zalupkao nožicama prema mojem laktu
-Što ćeš?
Za pola sata je jaje žuto krvarilo, hladno i sa previše papra, visoko škripanje vilica se provlačilo kroz stupove svijetla u prašnjavom zraku.
- Opet si tu?
- Da, valjda…
Zaškripao je stolicom i pomeo pod dugim crnim kaputom sjedajući. Uzeo komad mog kruha i natopio ga u žumanjku, spremio u ladicu usta i progutao.
- Hoćeš ne biti ovdje?
Izgleda da ne mogu duo ostati ovdje ni da hoću…
Kolnik je izgledao kao da je posut naftom. U crnom cementu se ogledao rđav mjesec.
- Od jutra si ovdje, prilično tužno…
Sišli smo do kamenog mosta, voda je šuštala čarčarčardaš, mađarske korijene i riblja jaja raznosila po obali i šašu. U malom šatoru je spavao čovjek sa psom.
- Jel čuješ vodu?
- Da
- Onda…
Zamahnuo je širokim kaputom preko moje glave.
*Septologija – II dio
Nisam se premišljala u mimoilaženju sa strancima. Kratak pozdrav, umjetan osmjeh, kupanje u ispitivačkom pogledu. Na njegovom pogledu mi se zaustavio moj. Nakon nekoliko trenutaka promatranja shvatila sam da sam ja za njega postala stranac, ja sam njega promatrala. Od nenadane promjene perspektive zbunila sam se. On nije.
Kasnije kad smo pili porto u njegovom stakleniku, okruženi rajčicama koje su djelovale crno na mjesečini koja se probijala kroz debelo mutno staklo, pokušavala sam se nasmiješiti iskreno, prvi put u svojem životu, i usne su poprimale neprirodnu krivinu. Vidio je moju nadu da ću uspjeti pokazati zadovoljstvo što sam pored njega pa se nije obazirao na nakaradnost mojeg lica. Ionako mu nije bilo do njega. Ja sam bila poligon njegove vještine, zato ga nisam zanimala osobno.
Otrgla sam obješenu rajčicu sa grane. Umočena u porto djelovala je skoro pa nestvarno, a onda mi je prišao on i usadio mi u glavu misao da ga želim. On je to mogao. On je mogao sve.
Kad smo se valjali na perjanom madracu kojeg je slučajnost njegove promišljenosti donijela pod mutno staklo, dotakla sam ga iza uha nježno. Tad me prvi put pogledao. Ne tražeći znakove naklonosti koja bi potvrdila njegovo umijeće nego znakove života.
Kad se pojavila potražnja pojavila se i ponuda.
*Kolaž za kolažna vremena, papir je moj i ja ću na njem kombinirati:)
Sluša se: Tiger lilies, utjecaj je preočit (dobro?loše?)
Želi se: hm… seks
Osjeća se: ok sam, skroz sam ok. Jesen je. A ja sam ok.
Post je objavljen 02.11.2009. u 18:46 sati.