*Zmisjki otrov na meniju
*Koža cvrči Šaka dreka za naša srca Golubovi nam mire opekline (tiho ćemo se prišunjati Sreći opalit je vrećom krumpira po zatiljku oteti je ostaviti poruku da je bilo samoubojstvo) Dubit ćemo tijela u glazbu Nizati glave mjesto bisera na prsa Fortuni *Sjedim u žutilu starih pisama. Čudan nemir u kralježnici, crijeva mi se graju lovice. Da su ovo neka druga imena, pretvarala bih se, u Djevojčicu ili u moju beštiju, nebitno. Ta dva vraga su iste krvi, svatko na svojem kraju klackalice. Negdje duboko u bunaru sjećanja, crnom i nesnosnom, se ponekad dese mali potresi i onda se neka sjećanja dignu sa dna. I kako je teška ta filtracija, snova od memorije… Pogotovo sjećanja na oca. Zadnji put sam ga vidjela prije 11 godina. Meni bilo 9. Zašto se onda tako iskrivljeno postavljaju njegovi brkovi i obrve i oči na praznu paletu Nečijeg lica? Je li mu uopće žao? I zašto je meni toliko žao nepoznatog čovjeka? A moglo nam je biti dobro :) Mogli smo ići negdje, vidjeti nešto, upoznati nekog. Kakva je to samo ustanova! Otac. I kako je fleksibilna njegova osoba. Diktator, autoritet, učitelj, prijatelj, uzor, pomoćnik. Hahah, djeluje privlačno :) *Nebitno. *Da mi je glava koju uncu teža, počela bi usisavati vrtložno okolne bijele patuljke i supernove ko špagete. Ovako samo stišće glasnice. Hahah, da da, lajava klinka nema glasa. Dok mi se ne vrati zvukotvorenje prebacujem se na govor tijela. *Nešto fali. Ne znam. Što. Nešto izvijeno, nedefinirano, nešto da se trgne. Jebeni mozak, zna prepoznat da mu nešto fali, ali što, ne može definirati. Nekako da se ili izlije ili ulije. Nekako. Argh… I to, što god d je, to je tu, uvijek najočitije stvari fale, i ja to noktom nikako do ogrebem. Ljudska čežnja U neboderima Novim kontinentima Preživjelim tsunamije U poljupcima Superteleskopima Vatri i terpentinu Skriva se ljudska čežnja Za ljubavlju, životom i otkrićem. Sluša se: ništa Želi se: stat na vrh nečeg visokog, unatoč strahu, izvest ples budale i počet vikat Osjeća se: bol u grlu, nadolazeći kašalj, težinu glave i težinu situacije |
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|





